1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pastor koji je pokrenuo revoluciju

Keno Verseck 17. decembar 2014

Svećenik mađarskog podrijetla Laszlo Tokes postao je u Rumuniji i u inozemstvu simbol otpora protiv diktatora Nicole Ceausescua. Revolucija je počela prije 25 godina u Temišvaru.

https://p.dw.com/p/1E5ht
László Tőkés
László TőkésFoto: cc-by-3.0/Szabi237

Poslijepodnevni su sati, 16. prosinca 1989. u gradu Temišvaru, na zapadu Rumunjske. Ispred kuće pastora reformirane evangeličke crkve, Laszla Tökesa, mađarskog podrijetla, okupilo se stotinjak ljudi kako bi prosvjedovalo protiv odluke da se ovog pastora kazni premještajem u jedno udaljeno selo. Obavještajna služba, Secutitate namjerava njega i njegovu suprugu Edit nasilno istjerati, odnosno, iznijeti iz stana. Nakon što se njegovoj kući približila i policija naoružana vodenim topovima, odjednom se među prosvjednicima mijenja raspoloženje. Odjednom više nije riječ samo o spomenutom pastoru. "Dolje Ceausescuo i njegova dikatura!", viče gomila okupljenih. Time je započeo ustanak protiv režima nacionalne komunističke diktature Nicolaea Ceausescua. Samo šest dana kasnije, njegovoj će vladavini doista doći kraj. No, u ovom trenutku još nitko o tome ne može niti sanjati, čak niti pastor Laszlo Tökes. "Ja sam očekivao i bio spreman na najgore. Nisam mogao vjerovati da će doći do sloma režima. A najmanje što sam mogao očekivati ili znati je da ću ja biti pokretač toga", prisjeća se danas ovaj pastor.

Laszlo Tökes, rođen 1952. godine, potječe iz obitelji teologa a kao antikomunist se već otvoreno izjašnjavao u svojim studentskim danima. Vlasti su mu stoga kao mladom pastoru zabranile rad. 1988. godine, u svojim je propovjedima kritizirao planirano masovno uništenje sela. Ceausescu je naime namjeravao uništiti 7.000 sela kako bi na njihovo mjesto izgradio oko 500 takozvanih agro-industrijskig središta.

Nicolae Ceausescu
Nicolae CeausescuFoto: picture-alliance/dpa

Brzina koju nitko nije mogao očekivati

Jednako toliko koliko Tökes nije vjerovao u slom diktature, jednako tako u isto nije vjerovao niti sam diktator. U studenom, 1989. godine kada su promjene već uveliko bile u tijeku u svim satelitskim državama ondašnjeg Sovjetskog Saveza, Ceausescu je organizirao veliku svečenost u čast Partije i potvrdio samog sebe kao jedinog "vođu". 17. prosinca, on je dao zeleno svjetlo za uporabu vatrenog oružja protiv prosvjednika u Temišvaru. Stradali su deseci ljudi, stotine su bile ozlijeđene. No, 20. prosinca su vojska i policija izgubili kontrolu - a prosvjednici grad Temišvar proglasili "prvim slobodnim gradom u Rumunjskoj".

Kada je uvečer toga dana Ceausescu na televiziji komentirao ove događaje navodeći kako je riječ o "fašističkim provokacijama", ustanak i prosvjedi već su se širili po cijeloj zemlji. Nešto manje od 48 sati kasnije, u podne 22. prosinca 1989. godine, Nicoali i Elena Ceausescu su pobjegli iz Bukurešta. No, već nekoliko sati kasnije su uhićeni i vraćeni u zemlju.

Član nove vlade, ali ne zadugo

Laszlo Tökes i njegova supruga su međutim nasilno 17. prosinca odvedeni u selo Mineu na sjeveru Rumunjske. Tamo su saznali da je diktator srušen. S obzirom na to da su prosvjedi za njegov ostanak u gradu u kojem je radio, bili početak sloma, ovaj je pastor postao simbolom, kako u zemlji tako i u inozemstvu, ustanka protiv diktature, kao i članom u novoj, prijelaznoj vladi Rumunjske. No, on uskoro prekida suradnju s novim vlastima. Ona se naime većinski sastojala od starih komunističkih funkcionera. Među njima je bio i sam šef vlade Ion Iliescu. On je doduše pao u nemilost Ceausescua, no nikada nije otvoreno prekinuo sve veze sa starim sustavom.

Palast des Volkes mit Baustelle
Palata naroda u BukureštuFoto: picture-alliance/ZB

S druge strane pak, i to je ono što za Tökesa još problematičnije, ideolozi iz stare komunističke Partije i obavještajne službe su se nakon sloma uspjeli reorganizirati i započeti jednu novu, prljavu nacionalističku kampanju. U ožujku 1990. godine im je uspjelo u gradu Targu Muresu, nahuškati dijelove rumunjskog stanovništva protiv pripadnika mađarske manjine. Sukob je bio tolik da nije trebalo mnogo i iz njega bi izbio građanski rat. Kada je Tökes i ovoga puta podigao svoj glas protiv nacionalizma i za više prava manjinama, on je postao i simbolom revolucije - kojeg su pak moćnici poput Iona Illiescua proglasili državnim neprijateljem, separatistom i agentom mađarske tajne službe kao i KGB-a.

"Revoluciju su nam ukrali"

Samim time, ovaj je pastor u postkomunističkoj Rumunjskoj postao vrlo ubrzo i jedan od takozvanih "radikalnih Mađara" i time došao u sukob i s umjerenim političarima mađarske manjine. No, u biti on nije činio ništa drugo nego polarizirao uvijek iznova navodeći kako navodno loša situacija u kojoj se nalaze manjine u Rumunjskoj, zapravo uopće ne postoji. Primjerice, mađarska manjina u Rumunjskoj ne samo da ima puno pravo na obrazovanje od dječjeg vrtića do fakulteta na svom materinjem jeziku, već i druge mogućnosti. A to je pak nešto o čemu mnoge druge manjine u drugim zemljama EU-a mogu samo sanjati.

S druge strane pak, racionalne diskusije o regionalizaciji ili o autonomiji manjina kakve predlaže Tökes, do danas su u Rumunjskoj gotovo nemoguće. Isto tako, nacionalističke kampanje protiv mađarske manjine još uvijek su dio svakodnevice. No, isto tako treba spomenuti da je na ovogodišnjim predsjedničkim izborima jedna manjina, uspjela postaviti svog vlastitog kandidata - riječ je o Klausu Johannisu, predstavniku njemačke manjine. On je pobjedio na izborima a tijekom kampanje ga je podržavao i sam pastor.

No, usprkos ovim pozitivnim događajima, Laszlo Tökes je ipak još uvijek skeptičan po pitanju toga može li novi rumunjski predsjednik doista u temelju izmijeniti ovu zemlju. "Promjena se u Rumunjskoj nakon 1989. godine zapravo nikada nije stvarno dogodila. Ili, kako to kaže rumunjski narod: Ukrali su nam revoluciju!", kaže pomalo razočarano Laszlo Tökes.