Pastor kojemu su ukrali revoluciju

Poslijepodnevni su sati, 16. prosinca 1989. u gradu Temešvaru, na zapadu Rumunjske. Ispred kuće pastora Tökes okupilo se stotinjak ljudi kako bi prosvjedovali protiv odluke da ga se kazni premještajem u jedno udaljeno selo. Obavještajna služba Securitate namjerava njega i njegovu suprugu Edit nasilno izvaditi iz stana. Nakon što se njegovoj kući približila i policija naoružana vodenim topovima, odjednom se među prosvjednicima mijenja raspoloženje. Odjednom više nije riječ samo o spomenutom pastoru. "Dolje Ceausescu i diktatura!", viče gomila okupljenih. Time je započeo ustanak protiv režima nacional-komunističke diktature Nicolaea Ceausescua. Samo šest dana kasnije, njegovoj je će vladavini doista doći kraj. No, u ovom trenutku još nitko o tome ne može niti sanjati, čak niti pastor Tökes. "Ja sam očekivao i bio spreman na najgore. Nisam mogao vjerovati da će doći do sloma režima. A najmanje što sam mogao očekivati ili znati je da ću ja biti pokretač toga", prisjeća se on danas.

László Tökes, rođen 1952. godine, potječe iz teološke obitelji, a kao antikomunist se već otvoreno izjašnjavao u svojim studentskim danima. Vlasti su mu stoga kao mladom pastoru zabranile rad. 1988. godine, u svojim je propovijedima kritizirao planirano masovno uništenje sela. Ceausescu je naime namjeravao uništiti 7.000 sela kako bi na njihovo mjesto izgradio oko 500 takozvanih agro-industrijskih središta.

Brzina koju nitko nije mogao očekivati

Jednako koliko Tökes nije vjerovao u slom diktature, isto tako to nije vjerovao niti sam diktator. U studenom, 1989. godine kada su promjene već uvelike bile u tijeku u svim satelitskim državama ondašnjeg Sovjetskog Saveza, Ceausescu je organizirao veliku svečanost u čast Partije i potvrdio samog sebe kao jedinog "vođu". 17. prosinca, on je dao zeleno svjetlo za uporabu vatrenog oružja protiv prosvjednika u Temešvaru. Stradali su deseci ljudi, stotine su bile ozlijeđene. No, 20. prosinca su vojska i policija izgubili kontrolu, a prosvjednici grad Temešvar proglasili "prvim slobodnim gradom u Rumunjskoj".

Kada je uvečer toga dana Ceausescu na televiziji komentirao te događaje navodeći kako je riječ o "fašističkim provokacijama", ustanak i prosvjedi već su se širili po cijeloj zemlji. Nešto manje od 48 sati kasnije, u podne 22. prosinca 1989., Nicolae i Elena Ceausescu su pobjegli iz Bukurešta. No, već nekoliko sati kasnije su uhićeni.

Član nove vlade, ali ne zadugo

Laszlo Tökes i njegova supruga su međutim nasilno 17. prosinca odvedeni u selo Mineu na sjeveru Rumunjske. Tamo su saznali da je diktator srušen. Obzirom da su prosvjedi za njegov ostanak u gradu u kojem je radio, bili početak sloma, ovaj je pastor postao simbolom, kako u zemlji tako i u inozemstvu, ustanka protiv diktature. A uskoro i članom u novom, prijelaznoj vladi Rumunjske. No, on vrlo brzo prekida suradnju s novim vlastima. Ona se većinski sastojala od starih komunističkih funkcionara. Među njima je bio i sam šef prijelazne vlade Ion Iliescu. On je doduše pao u nemilost Ceausescua, no nikada nije otvoreno prekinuo sve veze sa starim sustavom.

S druge strane, a to je ono što za Tökesa bilo još problematičnije, ideolozi iz stare Komunističke partije i obavještajne službe su se nakon sloma uspjeli reorganizirati i započeti jednu novu, prljavu nacionalističku kampanju. U ožujku 1990. godine im je uspjelo u gradu Targu Muresu, nahuškati dijelove rumunjskog stanovništva protiv pripadnika mađarske manjine. Gotovo je izbio građanski rat. Kada je Tökes i ovoga puta podigao svoj glas protiv nacionalizma i za više prava manjinama, on je postao i simbolom revolucije. A njega su moćnici poput Iona Illiescua proglasili državnim neprijateljem, separatistom i agentom mađarske tajne službe kao i KGB-a.

"Revoluciju su nam ukrali"

Samim time, ovaj je pastor u postkomunističkoj Rumunjskoj postao vrlo ubrzo i jedan od takozvanih "radikalnih Mađara" i time došao u sukob i s umjerenim političarima mađarske manjine. No, u biti on nije činio ništa drugo nego polarizirao, uvijek iznova navodio kako loša situacija u kojoj se nalaze manjine u Rumunjskoj - iako to nije bila istina. Primjerice, mađarska manjina u Rumunjskoj ima puno pravo na obrazovanje od dječjeg vrtića do fakulteta na svom jeziku. A to je pak nešto o čemu mnoge druge manjine u drugim zemljama EU-a mogu samo sanjati.

S druge strane, racionalne diskusije o regionalizaciji ili o autonomiji manjina kakve predlaže Tökes, do danas su u Rumunjskoj gotovo nemoguće. Isto tako, nacionalističke kampanje protiv mađarske manjine još uvijek su dio svakodnevice. No, isto tako treba spomenuti da je na ovogodišnjim predsjedničkim izborima većina birača izabrala kandidata koji je član njemačke manjine u Transilvaniji

Klausu Iohannisa je tijekom kampanje podržavao i sam pastor., Laszlo Tökes je ipak još uvijek skeptičan po pitanju toga može li novi rumunjski predsjednik doista u temelju izmijeniti ovu zemlju. "Promjena se u Rumunjskoj nakon 1989. godine zapravo nikada nije stvarno dogodila. Ili, kako to kaže rumunjski narod: Ukrali su nam revoluciju!", kaže pomalo razočarano Laszlo Tökes.