1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Partijski sistem u Nemačkoj

Crni, crveni ili žuti dugo su već na nemačkoj političkoj sceni. Onda su im se pridružili zeleni i tamno-crveni i delimično promenili „paletu boja“. Reč je naravno o političkim strankama u Nemačkoj.

https://p.dw.com/p/EC4Q
Crveni, crni, zeleni, žuti...
Crveni, crni, zeleni, žuti...

Od Konrada Adenauera preko Helmuta Kola do Angele Merkel: Posleratni kancelari najčešće su bili članovi Hrišćansko-demokratske Unije (CDU), udružene sa njihovom bavarskom, sestrinskom partijom Hrišćansko-socijalnom Unijom. Njihove pristalice su, posebno među biračima, u posleratnom periodu najčešće bili iz redova centralne Katoličke partije. Njihova boja je "crna", što uopšte ne bi trebalo da označava pesimizam. Obe partije su „hrišćanske“, a zbog stranačke ideologije, svrstane su u konzervativne.

I crno i konzervativno

CDU i CSU
CDU i CSUFoto: Maksim Nelioubin

One su tradicionalno okrenute hrišćanskim idealima. Kao narodne partije, osvrću se uglavnom na što širu saglasnost stanovništva. Kao koalicioni partneri, ujedinjene stranke su preuzele ime Slobodno-demokratska partija.

Po potrebi sklapaju i takozvanu, veliku koaliciju sa Socijaldemokratskom partijom Nemačke (SPD).

Socijaldemokrate uvijene u crveno

Kurt Bek predsedavajući SPD
Kurt Bek predsedavajući SPDFoto: AP

Socijaldemokrate su uvek imale značajnu ulogu na političkoj sceni Nemačke. Njihove ideje zastupali su kancelari poput Vilija Branta, Helmuta Šmita i Gerharda Šredera. Crvena boja na njihovoj zastavi upućuje na radnički pokret iz druge polovine 19.veka.

Socijaldemokratska partija Nemačke postoji pod tim imenom još iz doba Vajmarske republike. Kao i ostalim strankama, nacisti su zabranili delovanje i SDP-u, a mnogi njeni članovi završili su u koncentracionim logorima. Posle rata, ideološke nesuglasice zatekle su pripadnike partije.

Socijaldemokratska partija odlučila je 1959.godine Godersberškim programom da zastupa drugačiju ideologiju od socialističke radničke partije. Postali su Socijaldemokratska partija - koja zastupa interese većeg broja građana. SDP je tako prerasla u narodnu partiju.

Zeleni - više od ekologije

Zeleni i Joška Fišer
Zeleni i Joška FišerFoto: AP

Do sredine osamdesetih socijaldemokrate su mogle da biraju koalicionog partnera samo između Slobodnodemokratske partije, kao što je to bilo tokom šezdesetih, odnosno velike koalicije Ujedinjenih partija.

Onda, kao poručeni, na političku scenu stupaju novi koalicioni partneri - zeleni. Oni su nastali tokom mirovnih pokreta sedamdesetih, a na njihovo organizovanje uticali su i ženski pokret i inicijativa građana. Zalažu se za zaštitu životne okoline i ravnopravnost polova. Polako se formiraju različite koalicije SDP-a sa zelenima na lokalnom i pokrajinskom nivou. Napokon, pod vođstvom Gerharda Šredera, koalicija crvenih i zelenih ušla je i u Bundestag (donji dom saveznog parlamenta). Ipak, na lokalnom i pokrajinskom nivou postoje i koalicije zelenih i crnih.

Zeleni potiskuju žute

FDP odn. nemački liberali
FDP odn. nemački liberaliFoto: picture-alliance/ dpa

Stranka slobodnih demokrata, tradicionalno žute boje, dugo nije imala značaj "jedinog tasa" na vagi u pregovorima o postizbornim koalicijama, bitnog za partije Unija i socijaldemokrate. Ali to se na poslednjim izborima promenilo. Liberali su sa demohrišćanima formirali vladajuću koaliciju.

Njihova ideologija je u načelima nemačkog tradicionalnog liberalizma. Slobodne demokrate podržavaju ideju državne nadkontrole. Oni zastupaju interese manjih i srednjih preduzetnika, te je stranci pripao nadimak „Partija boljestojećih“.

Crveno-crveni – Još jedna crvena marama za Socijaldemokrate

Oskar Lafonten, nemačka levica
Oskar Lafonten, nemačka levicaFoto: AP

U Berlinu već nekoliko godina postoji crveno-crvena koalicija između socijaldemokrata i levičara. Partija levice u Nemačkoj iz godine u godinu sve je jača, te preuzima sve veći broj birača iz redova pristalica Socijaldemokatske partije. Kod socijaldemokrata postoji veliki unutarpartijski raskol o tome kako bi trebalo da se njihova partija ophodi prema levičarima.

Većina etabliranih partija oprezna je u vezi sa levicom. To ima veze sa njenim nastankom: levičari vuku korene iz Istočne Nemačke, odnosno iz ranije Socijalne jedinstvene partije Nemačke (Istočne Nemačke), čiji su članovi nakon ujedinjenja dve države osnovali Partiju za demokratski socijalizam.

Njima i dalje pripisuju ideološku bliskost nekadašnjem režimu istočno-nemačke Državne bezbednosti – Štazi. Njena zapadnjačka grana je noviji ogranak Socijal-demokratske partije: Alternativna socijalna pravda. Partija za demokratski socijalizam i Alternativna socijalna pravda su se, u međuvremenu, ujedinile. One sada zagovaraju borbu protiv nepravde i zastupaju interese „običnog čoveka“. Oni, takođe, pokušavaju da rašire i ideju o radikalnom pacifizmu.

Desničarski ekstremizam na nemačkoj stranačkoj sceni

Pristalice NPD-a
Pristalice NPD-aFoto: AP

Stalnu pažnju javnosti privlači ekstremna desnica. Najuticajnija među njima je Nacional-demokratska partija Nemačke, koja je još od šezdesetih godina bila zastupljena u parlamentu, jer je redovno prelazila cenzus od 5 odsto.

Stranka je trenutno zastupljena u Pokrajinskoj skupštini Saksonije, a njeni članovi dežurni su skandal-majstori. Postupak o zabrani delovanja te partije zaustavljen je zbog grešaka u postupku, a trenutno se ne vodi nikakva nova diskusija o takvoj zabrani.