Pakt s diktatorom?

Kada se tzv. „arapsko proljeće“ potpuno proširilo u Siriji, izgledalo je da je sudbina sirijskog predsjednika zapečaćena. Čelnici drugih arapskih država, koje je zahvatilo „arapsko proljeće“, već su napustili svoje položaje: Ben Ali je pobjegao, Mubarak svrgnut s vlasti a Gaddafi ubijen. U jesen 2011. godine situacija za Bašara al-Assada nije nimalo povoljno izgledala. Više tisuća Sirijaca je tada prosvjedovalo protiv predsjednika i svim sredstvim se borilo protiv režima. Međutim, Assad se nije predavao. Uvijek je iznova upozoravao na „islamističke teroriste“ u zemlji i pri tome se na vrlo brutalan način obračunavao i sa svojim vlastitim narodom.

Napredovanje islamista

Tri godine kasnije i nakon što je više od 190.000 ljudi izgubilo život, Assadova upozorenja o teroristima su se, kako se čini, obistinila. Militantna grupa „Islamska država“ bilježi uspjehe na ratištima i neumoljivo se bori za stvaranje „Božje države“. Ubijaju sve koji im stoje na putu. Islamisti, na čijoj se strani bori veliki broj dragovoljaca iz arapskog svijeta ali i Europe, u međuvremenu ne kontroliraju samo veliki dio područja susjednog Iraka nego i veliki dio Sirije. Na početku su se prije svega borili protiv sirijskih pobunjenika i na taj način jačali sirijski režim. U međuvremenu se pripadnici ove militantne grupe bore i protiv sirijskih trupa.

S „Islamskom državom“ Sirija i Zapad sada imaju zajedničkog neprijatelja, kaže stručnjakinja za Siriju Petra Becker iz Zaklade za nauku i politiku u Berlinu. „Assad je od početka revoluciju u kojoj se radilo o demokraciji i ljudskim pravima osuđivao kao ustanak selefijskih džihadista“, navodi Becker. U to spada i to što je on na početku ustanka iz zatvora oslobodio veliki broj džihadista iako je znao da će pokušati osnovati terorističku ćeliju u zemlji. „Assad je to svjesno učinio i promatrao kako se džihadisti šire. On je učinio sve kako bi se te snage tijekom revolucije radikalizirale i na taj način zapravo indirektno podržale njegovu agendu, odnosno, njegove namjere“, kaže Beckerova.

Skrivene metode mučenja

Pred brutalnošću terorista koji svoje nasilje ponosno objavljuju i u medijima, metode mučenja sirijskog režima djeluju blaže i vlada radi sve kako bi ih skroz prikrila. Zauzimanjem strateški važne vojne baze Tabka u sjevernoj provinciji Rakka su islamisti postali veći problem od očekivanog. S tolikim otporom, očito nije računao čak niti sam Assad.

Međutim, čini se da njegova strategija djeluje. Zastrašujući neprijatelj (ISIS) u vlastitoj zemlji bi sirijskom predsjedniku mogao pomoći u prekidu međunarodne izolacije u kojoj se nalazi. „Upravo sada je vrijeme u kojem Assad može profitirati od svoje politike“, kaže stručnjakinja za Siriju Becker i dodaje: „Ako mu uspije zapadne zemlje uvjeriti da ga prihvate kao partnera u borbi protiv terora, onda je on svoju vlast osigurao za još nekoliko slijedećih godina“. Sirijski ministar vanjskih poslova Walid al-Muallim je nedavno SAD-u ponudio suradnju s Damaskom: “Sirija se geografski i taktički nalazi u središtu međunarodne koalicije protiv „Islamske države“. Države koje uistinu žele pobijediti teror, moraju biti zu nas“.

Princip manjeg zla?

Američka vojska je izviđačkim letovima, izvršenim u utorak (26.8) iznad Sirije, počela pripreme za mogući zračni napad. „Bespilotne letjelice bi trebale pomoći u pripremi napada iz zraka na terorističke grupe na sirijskom teritoriju“, javila je televizija NBC. Političko vodstvo u Washingtonu je negiralo navode kako je za tu akciju već postignut dogovor s Damaskom jer, kako se navodi - „SAD ne želi jačati diktatora“. U usporedbi s teroristima, mnogi u zapadnim zemljama, sirijskog diktatora smatraju „manjim zlom“ jer on „samo“ tlači i ubija svoj vlastiti narod.