Ozona sumrak

U vrijeme Božića i Nove godine šume siđu u gradove. Hiljade posječenih borova zamiriše na porodična okupljanja, darivanja i radost praznika. Daleko od patrljaka pod snijegom plaminjaju svjećice, presijava se plastični nakit, šušte mašne od baršuna, svi se vole, svi svima sve praštaju, svi su nasmijani i svi sretni.

Nepristojno je biti tužan i nesretan. Tome služi ostatak godine.

Sutra će stvarnost pomesti konfete, karnevalske maske otvrdnuće u lica smežurana od brige, bankomati će plaziti stanja praznih računa, vata na iglicama pretvoriće se u bljuzgavicu pod šupljim đonovima, listovi trapista u krezavim meze-aranžmanima probudiće se uvrnuti kao svinjske uši, potamniće skrama na grudvicama ruske salate, procvjetaće fleke od vina i masnoće na svečanim stolnjacima, otvoriće kurije oči progoretine na ćilimima i parketima, skakači i balerine zaustaviće vrijeme na malim ekranima, banjaće se umorne duše u kupkama rasola, život će pohrliti u novu sezonu repriza.

U prazničnoj noći nepristojno je misliti na jutro bez zore. Opća je zadaća da se pjeva i podriguje istovremeno, punim ustima i punim plućima, rafala se u zvijezde bojevom municijom i farba nebo vatrometom. Ugašen mozak kvasa u nebeskoj svjetlosti. Niko ne povlači pravu crtu od majmunčeta koje spušta petarde pod noge do heroja koji baca ljude u jame ili kazane.

Najtvrđi zavjeti klešu se u obraze slinastim pismom. Ista estetika niže zube u glavuši i perle u brojanici. Krv i tlo su naličje trpeze i ognjišta.

Salvama čepova pozdravlja se izborni trijumf ludosti, pjenuša slast niz staklene grliće, zvoni skupi kristal ispunjen jeftinim zdravicama, tresu se u transu sise i podvaljci, budućnost je sigurna kao viagra.

Tek tu i tamo pojavi se neki parti-brejker da nad posječenim jelkama dosađuje srećnima tužaljkom za razumom.

Kakve veze, pita se taj naricatelj, ima ubijanje sa radošću? Zašto je kisik vredniji u alkoholu nego u atmosferi? Umije li se čovjek radovati bez noža u jednoj i sjekire u drugoj ruci? Utiskuju li se poljupci masnim usnama dublje u srca najbližih? Je li jaram tradicije najbolji okvir za glave sretnih ljudi?

Autor: Nenad Veličković

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić