Oz: "Izrael može samo izgubiti"

Amos Oz: Želio bih da počnemo intervju na veoma neobičan način. Htio bih da postavim dva pitanja vašim čitaocima. Mogu li?

DW: Samo naprijed!

Oz: Prvo pitanje: Šta biste uradili da komšija preko puta, koji sjedi na svom balkonu, stavi dječaka u krilo i počne da puca mitraljezom na vas?

Drugo pitanje: Šta biste uradili da vaš komšija preko puta kopa tunel od svoje kuće do vaše kako bi vam raznio kuću ili kidnapovao porodicu?

To su dva pitanja, a sad možemo da nastavimo intervju.

DW: Mada smo sad već na pola intervjua. Razumjeću to ovako, kao i tokom Drugog libanskog rata 2006. i rata u Gazi 2009. godine, Vi ponovo podržavate Izrael, ovog puta u napadu na Gazu?

Oz: Ne, ja podržavam samo ograničenu vojnu reakciju, a ne neograničenu, kao i 2006, kao i tokom prethodnog rata u Gazi.

DW: Gdje povlačite liniju?

Oz: Uništiti tunele, odakle god da dolaze, i gađati striktno Hamas i nikoga više.

DW: Ali tu se javljaju problemi. Tuneli su složen sistem i teško ih je otkriti. Ulazi su skriveni u javnim i privatnim zgradama, tako da morate da tragate od kuće do kuće, što podrazumijeva i ljudske žrtve. Isto važi i za uništavanje raketnih bacača u civilnim zonama.

Oz: Pa, plašim se da ne postoji način da izbjegnete ljudske žrtve među Palestincima dok god komšija drži dijete u krilu dok puca u susjedstvo.

DW: Da li je metafora s djetetom u krilu zaista odgovarajuća? Gaza je gusto naseljena i neminovno je da Hamasove pozicije budu i u civilnim zonama.

Oz: Da, ali to i jeste Hamasova strategija. To je razlog što je za Izrael ovo gubitnička situacija, kako god da okrenete. Što više izraelskih žrtava – to bolje za Hamas. Što više palestinskih žrtava – to opet bolje za Hamas.

DW: Da li je, po Vašem sudu, ova kopnena ofanziva ograničena ili neograničena?

Oz: Mislim da je u nekim trenucima pretjerana. Nemam precizne informacije o tome šta se dešava na terenu, ali sudeći prema pojedinim artiljerijskim gađanjima Izraela na Gazu, mislim da je u nekim momentima vojna akcija zaista pretkerana. Opravdana, ali pretkerana.

DW: Pa šta predlažete?

Oz: Moj prijedlog je da se razmotre i prihvate uslovi palestinskog predsjednika Abu Mazena (palestinski predjednik Mahmud Abaz. op. red.), koje već cijeli svijet zna, dakle dvodržavno rješenje i koegzistencija između Izraela i Zapadne obale: dvije prijestonice u Jerusalimu, promjene granica i uklanjanje većine jevrejskih naselja sa Zapadne obale. Kad Ramala i Nablus na Zapadnoj obali budu živjeli u prosperitetu i slobodi, vjerujem da će i ljudi u Gazi prije ili kasnije učiniti s Hamasom isto što su u Rumuniji učinili s Čaušeskuom. Ne znam koliko će proći vremena prije nego što se to desi, ali to će se desiti, iz prostog razloga što će ljudi u Gazi biti vrlo ljubomorni na njihovu braću i sestre koji žive u prosperitetu i slobodi na Zapadnoj obali. Tako ja posmatram rješenje, iako ono ne može biti implementirano za dan ili dva.

DW: Govorite o dugoročnim rješenjima, ali kakav bi dogovor sukobljene strane sad mogle da naprave?

Oz: Ova netrpeljivost će nažalost prestati tek kad jedna strana, ili čak obje, budu potpuno izmorene. Jutros sam baš čitao Hamasovu povelju. U članu četiri oni kažu da prorok zapovijeda svakom Muslimanu da ubije sve Jevreje bilo gdje da se nalaze u svijetu. Član 12 citira Protokol sionskih mudraca (ozloglašeni antisemitski spis - op. red.) , koji kaže da Jevreji kontrolišu svijet preko Lige naroda i Ujedinjenih nacija, da su izazvali dva svjetska rata i da je cijeli svijet kontrolisan jevrejskim novcem, tako da mi je teško da zamislim kompromis između Izraela i Hamasa. Bio sam čovjek od kompromisa cijelog života. Ali čak i čovjek od kompromisa ne može doći Hamasu i reći: „Možda se možemo naći na pola puta, pa da Izrael postoji ponedjeljkom, srijedom i petkom.“

DW: U svakom slučaju, izraelska desničarska vlada ima veliku podršku među građanima.

Oz: To je desno orijentisana vlast naslonjena na partiju centra Ješ Atid. I sad je u rukama ove umjerene i relativno pacifističke partije da odluči budućnost desničarske Vlade.

DW: Da li ste i Vi među 85 odsto Izraelaca koji žele da se ofanziva nastavi dok se ne ostvare strateški ciljevi uništavanja tunela i raketa?

Oz: Jedina alternativa tome je pratiti riječi Isusa Hrista i okrenuti i drugi obraz. Nikad se nisam slagao s Isusom Hristom u vezi s tim okretanjem drugog obraza neprijatelju. Za razliku od evropskih pacifista, ne vjerujem da je rat ultimativno zlo u svijetu. Po mom mišljenju ultimativno zlo je agresija, a jedini način da se zaštitite od agresije je, nažalost, upotreba sile. Tu je razlika između evropskih i izraelskih pacifista, kao što sam ja. I ako mogu da dodam malu anegdotu: moja rođaka koja je preživela nacistički Holokaust u Terezinu uvijek podsjeća njenu djecu i unuke da njen život 1945. nije spasen zahvaljujući demonstrantima s parolama i cvijećem, već zahvaljujući američkim vojnicima s automatskim puškama.

DW: Prije 50 godina ste pisali da je „čak i neizbježna okupacija, loša okupacija“.

Oz: Ne slažem se uvijek sa samim sobom, ali u ovom slučaju se slažem. Okupacija je loša, čak i ako je neizbježna. Brutalnost, šovinizam, zatucanost, ksenofobija su uobičajeni sindromi rata i okupacije. Ali izraelska okupacija Zapadne obale više nije neizbježna.

DW: Možete li da zamislite Palestinu koja nije neprijateljski nastrojena prema Izraelu?

Oz: Apsolutno. Vjerujem da većina Palestinaca nije baš zaljubljena u Izrael, ali stisnutih zuba prihvataju da izraelski Jevreji ne idu nigdje, kao što većina izraelskih Jevreja, takođe stisnutih zuba i ne baš oduševljeno, prihvata da će i Palestinci ostati ovdje. To je osnova, ne baš za medeni mjesec, ali recimo za fer razvod, kao što je to bio slučaj s Češkom i Slovačkom.

DW: Kakve posljedice konstantni napadi ostavljaju na ljude?

Oz: Veoma loše. Povećava se mržnja, gorčina, sumnja, nepovjerenje. Ali to je slučaj sa svakim ratom. Sentimentalisti obično pretpostavljaju da će se neprijatelji nekako izmiriti i uspostaviti mir, ali kroz istoriju je uvijek bivalo obrnuto. Neprijateljska srca su puna gorčine i mržnje i oni potpisuju mir stisnutih zuba i osvetoljubivih osjećanja. Tek tokom vremena može doći do slabljenja tih osjećaja.

DW: Koliko se Izraelci uopšte osjećaju bezbjednima?

Oz: Koliko bezbjedno Jevreji uopšte mogu da se osjećaju na ovoj planeti? Ne samo posljednjih 20 ili 50 godina, već poslednjih 2.000 godina? Ali reći ću Vam šta je moja nada i molitva za budućnost Izraela: Volio bih da vidim kako Izrael jednom zauvijek nestaje s naslovnih strana svih novina u svijetu i osvaja, okupira i naseljava književnost, umjetnost, muziku i arhitekturu. To je moj san o budućnosti.

*Amos Oz, rođen 1939. kao Amos Klauzner, je renomirani izraelski pisac, novinar i profesor književnosti. Njegova djela su prevedena na 42 jezika, uključujući i arapski. Oz, koji je rođen u Jerusalimu, zagovara dvodržavno rješenje za izraelsko-palestinski konflikt.