1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Osveštava se sporna crkva kod Potočara

Marinko Sekulić14. septembar 2014.

Gradnja pravoslavne crkve u neposrednoj blizini Memorijalnog centra Potočari već tri godine je kamen spoticanja u Srebrenici. Za jedne to je potreba vernika i sloboda veroispovesti, za druge - inat.

https://p.dw.com/p/1DBr0
Serbisch-orthodoxe Kirche in der Nähe von Potocari Srebrenica
Foto: DW/M. Sekulic

Crkva u Dugom polju ili na Budaku u neposrednoj blizini Memorijalnog centra Potočari u Srebrenici, gradi se više od tri godine. Od početka izgradnje ona je politički problem oko kojeg se spore tamošnji Bošnjaci i Srbi. Međutim, više se spore funkcioneri vlasti i predstavnici nekih udruženja i institucija, nego običan narod. Ovi prvi se ne mogu dogovoriti čak ni oko imena lokacije gde se ona nalazi.

Prema mišljenju jednih to je deo Budaka, bošnjačkog naselja koje se prostire padinom brega iznad Memorijalnog centra. Drugi smatraju da je to deo Dugog polja, ravnice oko puta prema Bratuncu, jer sama lokacija pripada porodici Ilić, čije kuće se tu nalaze.

Lokalna izvršna vlast u Srebrenici, čiji je načelnik Bošnjak, nije htela da izda građevinsku dozvolu i bila je zabranila izgradnju crkve. Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko i zvaničnici iz ambasade SAD u BiH, bezuspešno su pokušavali da zaustave izgradnju crkve ili da je izmeste na drugu lokaciju. Nadležno ministarstvo Vlade Republike Srpske je tu odluku poništilo, izdalo građevinsku dozvolu i za nedelju 14. septembra 2014. godine najavljeno je svečano osveštenje temelja i zvona već izgrađene crkve.

Srebrenica in Bosnien und Herzegowina
SrebrenicaFoto: DW/M. Sekulic

Crkva kao „drugi Jerusalem“

Zapitan za komentar najavljene verske ceremonije načelnik opštine Srebrenica, Ćamil Duraković, kaže:

„Mnogo problema smo imali sa tom crkvom. Satisfakcija nam je da smo mi kao lokalna zajednica sve pokušali da sa onima koji žele upražnjavati svoje vjerske potrebe sarađujemo i zajedno iznađemo lokaciju koja bi odgovarala svima. Međutim, očigledno je da se tu radi o jednoj apsolutnoj inat crkvi koja se nalazi na mjestu gdje neće služiti svojoj svrsi. To je odraz neljudskosti nekolicine pojedinaca iz jednog naroda koji nisu željeli o tome ni razgovarati. U ovom slučaju je lokalni sveštenik bio veoma grub i krut po tom pitanju iako smo mu upućivali razne faktore da probamo to pitanje riješiti. Nažalost, na kraju je nadležno ministarstvo RS, koje je svakako pristrasno, dalo građevinsku dozvolu i mi tu sad više ništa ne možemo učiniti jer zemljište je u privatnom vlasništvu Srbina koji je to poklonio Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi.“

Na pitanje kako će se postojanje te crkve odraziti na odnose ovdašnjih Bošnjaka i Srba u budućnosti, Ćamil Duraković kaže da je razočaran jer se nadao nekom kompromisu, dogovoru kojim bi bile zadovoljne obe strane i dodaje:

Camil Durakovic Bürgermeister von Srebrenica in Bosnien und Herzegowina
Ćamil DurakovićFoto: DW/M. Sekulic

„Ta crkva će u Srebrenici biti drugi Jerusalem i biće problem dok je svijeta i vijeka. Neko je to ciljano i htio, ta crkva ima svoju simboliku. Na kraju i treba da se vidi da Srpska Pravoslavna Crkva u svemu što se dešavalo u Srebrenici, pa i u genocidu, ima svoju ulogu koju pokušava negirati tim prkosom i gradnjom kojom će možda sebi nanijeti više štete“, uvjeren je Duraković.

Srebrenički načelnik međutim i dodaje da ako tu crkvu, „s druge strane, budu posjećivali vjernici, u što sumnjam, možda će to biti i dobro. Neka se ti vjernici mole i za one nevine žrtve koje su ubijene u genocidu '95. godine. Ako to tako ljudi prepoznaju onda će to jednog dana i biti. Ovo nije jedini način pritiska na Bošnjake, ali nosit ćemo se mi sa tim i to nas neće otjerati iz Srebrenice. Vidite šta se dešava oko bosanskog jezika. Udara se u sve temelje ljudskosti i ljudskih prava da je to više nepodnošljivo, ali svakako da će se sve to jednog dana nekome obiti o glavu. Koliko će sve ovo trajati i koliko će narod htjeti da trpi? Vidjet ćemo, vrijeme će pokazati. Ali, hajde da mi budemo oni koji su normalniji u ovom slučaju.“

Prkos i neljudsko pokazivanje nadmoćnosti

Hatidža Mehmedović, predsednica udruženja "Srebreničke majke" takođe navodi da jedna „bogomolja treba da služi svojoj namjeni, a ne da izaziva nacionalnu netrpeljivost i mržnju. Još Patrijarh Pavle blagoslovio je ono što se dešavalo na prostorima Bosne i Hercegovine, pa i u samoj Srebrenici, to znači da je stao na stranu zločinaca i zločina kao i to da su zločinci i Crkva bili uvijek rame uz rame. To je bogohuljenje. To ne može biti bogomolja, ako se zna da je na nekoliko metara odatle bila masovna grobnica, a postoje i neke sumnje da se još jedna nalazi ispod samih temelja crkve. To je nešto što će ostati, na čemu će nekad i neko raščišćavati račune. Ne daj Bože da do toga dođe, ali to žele i hoće da dođe do toga. I mi smo platili ceh Turaka koji su ovdje vladali prije 500 godina. Sjećate se da je 'Balkanski kasapin' (Ratko Mladić, op. autora) po ulasku u Srebrenicu rekao: 'Došlo je vrijeme da se osvetimo turskim dahijama', pa se osvetiše nedužnoj djeci. To u budućnosti mogu platiti drugi neki, koji nisu krivi ni dužni.”

Hatidza Mehmedovic
Hatidža MehmedovićFoto: DW

Hatidža Mehmedović je uverena da se radi o prkosu, neljudskom pokazivanju nadmoćnosti, što će, kako kaže, u budućnosti sigurno rezultirati novim sukobima i krvoprolićem.

Gluvom ne vredi šaputati, a ćoravom pokazivati

Sasvim suprotno govori Momčilo Cvjetinović, predsednik opštinskog odbora SDS-a Srebrenica i odbornik u Skupštini Opštine Srebrenica:

“Hvala Bogu da smo dočekali da imamo još jednu duhovnu bogomolju u kojoj možemo da zadovoljimo svoja duhovna prava i potrebe. To posebno važi za područje Dugog polja i okolnih naselja čiji stanovnici do sada nisu imali gdje da zadovoljavaju svoje duhovne potrebe. Žao mi je zbog tih negativnih reakcija od strane nekih, jer smatram da oni tako podrivaju međunacionalne odnose i tako se svrstavaju među one koji jednostrano i jednonacionalno gledaju na ovakve stvari. Npr., niko od nas Srba ne gleda negativno, niti tako reaguje u javnosti, na izgradnju Islamskog centra (Bošnjački kulturni centar kojeg gradi muftija sandžački Muamer Zukorlić, op. a.) koji se gradi na nekoliko metara od glavnog pravoslavnog hrama u centru Srebrenice. Mi Srbi smatramo da je to potreba muslimana koji žive na ovom području i da toj i takvoj potrebi ne treba da se suprotstavljamo.”

Bosniakisch-muslimisches Kulturzentrum Srebrenica
Bošnjački kulturni centar koji gradi muftija sandžački Muamer ZukorlićFoto: DW/M. Sekulic

Na primjedbu da u suštini nije problem u gradnji crkve već što je ona u blizini Memorijalnog centra Cvjetinović reaguje narodnom izrekom:

“'Gluvom ne vrijedi šaptati, a ćoravom pokazivati'. Ona je blizu onoliko koliko treba da je blizu i daleko je onoliko koliko treba da je daleko. Onima kojima ona smeta, smetala bi i na bilo kojem drugom mjestu ili bi oni htjeli da određuju mjesto i prostor gdje će se druge konfesije moliti Bogu. To zapravo i jeste razlog stoljetnih sukoba u BiH.”

Momčilo Cvjetinović kaže još da crkva među ljudima koji žele suživot, uvažavanje i poštovanje različitosti drugog i drugačijeg, ne može biti predmet netrpeljivosti i mržnje. To može biti samo među nacionalistima i ekstremistima.

Pravoslavni sveštenik iz Srebrenice Aleksandar Mlađenović kaže da nije upoznat sa novim protivljenjima gradnji crkve, ali da zna za stara o kojima je, prema njegovom mišljenju, priča završena. Marković samo kratko poručuje: “Ništa posebno. Crkva kao i svaka druga crkva - hram Božiji, bogomolja. Radujemo se što osveštavamo temelje i zvona. Pozivamo sve ljude dobre volje, sve vernike da molitveno učestvuju sa nama u tom skupu, i to je to.”

Serbisch-orthodoxe Kirche in der Nähe von Potocari Srebrenica
Crkva će biti osveštena 14.09.2014Foto: DW/M. Sekulic

Građani bi radije radna mesta

Građani Srebrenice – ljudi bez funkcija i titula - najradije ne bi da govore javno, posebno ne za medije. U ovo predizborno vreme, kažu, teška reč lako upropasti čoveka. A, kažu, navikli su da Srebrenica bude političarima moneta za potkusurivanje, pa i ovo smatraju još jednom podvalom politike.

Ipak, u pola glasa uglavnom velika većina Bošnjaka, ali i Srba, kaže da nema ništa protiv da se bogomolje grade gdje god za to ima potrebe i novaca onih koji bi želeli da grade. Isto tako, gotovo svi bi radije taj novac hteli da vide uložen u nova radna mesta i kažu:

“Ako ja imam posao i zaradim platu, pa mogu podmiriti porodične i lične telesne potrebe za hranom i ostalim, onda ću tek početi da razmišljam o zadovoljavanju i duhovnih potreba.”