"Ein sehr loyaler Soldat"

Ovog puta Njujork tajms je bio prvi: Ministar odbrane Čak Hejgel (Hagel) će podnijeti ostavku, javio je list samo nekoliko sati prije nego što se najavljeno i dogodilo. Pisalo je još da je Hejgel „pod pritiskom“ te da je on prva žrtva velikog formata totalnog poraza demokrata na izborima za Kongres početkom mjeseca. List je citirao i neimenovanu „saradnicu predsjednika“ čije riječi očigledno treba da demontiraju Hejgela: on navodno nije do kraja shvatio svoje obaveze, nije imao komunikaciju sa predsjednikom, a imao je i „problem da artikuliše misli“.

Nepremostive razlike

Nešto kasnije otužni rastanak u Bijeloj kući. Pored Baraka Obame stoji vidno utučeni Hejgel, koji preko volje sluša kako predsjednik hvali njegov doprinos u organizaciji povlačenja vojske iz Avganistana te borbi protiv Islamske države. Ipak, baš kod tih centralnih zadataka Pentagona Obama i Hejgel nisu mogli da se usaglase, smatra Leri Korb iz Centra za američki progres. „Nisu bili saglasni oko toga koliko kopnenih trupa treba da ostane u Avganistanu. I da li borbena misija treba potpuno da se okonča? Tu je predsjednik promijenio mišljenje i to je posljednji Hejgelov uspeh“, komentariše Korb za DW.

Zagrljaj od srca?

Razlike su već neko vrijeme bile očigledne. „Ministarstvo odbrane se posljednjih sedmica izjašnjavalo o krizi u Siriji i Iraku u sasvim drugom tonu u odnosu na Bijelu kuću. Nekada su se stavovi direktno kosili“, kaže za DW Heder Konli iz vašingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije. Tu se prije svega misli na Hejgelovu opasku da je razvoj Islamske države poprimio brutalnu dinamiku kakva do sada nije viđena. I to neposredno nakon što je Obama džihadiste nonšalantno uporedio sa omladincima košarkaškog tima. Njujork tajms piše da je i to trčanje pred rudu razlog Hejgelove smjene (zvanično: ostavke).

Heder Konli vjeruje da je ministar odbrane bio i sam frustriran činjenicom da borba protiv Islamske države ne ide u željenom pravcu. „Osjećao je da njegove savjete više niko ne čuje“, dodaje i Leri Korb, „pa je zaključio da je najpametnije da se skloni.“ I poznati republikanski senator Džon Mekejn u prvoj reakciji kaže da je Hejgel bio „veoma, veoma frustriran“. Mekejn i njegove partijske kolege veruju da je kroz ovu ostavku potvrđen njihov stav da Obama vodi promašenu politiku na Bliskom i Srednjem istoku.

Različiti pogledi na borbu protiv „Islamske države“

Iz sopstvene i rivalske partije kao i iz medija sada se Hejgelu prebacuje da nije bio samostalan, da je bio puka produžena ruka predsjednika. Ipak, Leri Korb podsjeća da je poslušnost bila jedan od prvih Obaminih kriterijuma za izbor šefa Pentagona. Hejgel je bio „veoma lojalan vojnik“, kaže Korb, i imao je reference bolje od nekoliko njegovih prethodnika zajedno: ranjeni ratni veteran, senator u dva mandata i uspješni biznismen. „Uprkos tome, obavljao je svoju funkciju u jako teškim vremenima“, dodaje Korb. Stoga Heder Konli razloge za razlaz vidi prije svega u Beloj kući koja „kontroliše politički proces do detalja i način vođenja rata sve do najsitnijih odluka“. Malo ko očekuje promjenu načina rada Pentagona kada na scenu stupi novi ministar. Ili ministarka. Sve se glasnije pominje ime ekspertkinje za odbranu Mišel Flornaj kao nove šefice resora – to bi bio prvi put da žena vodi Pentagon. Ko god da bude kandidat, nema sumnje da ga čeka rafalna paljba u Senatu, gdje sada republikanci imaju komotnu većinu.