Ostala samo sirotinja - i bogatuni

U Njemačkoj - a slično je u brojnim zemljama zapadne Europe, gotovo dvije trećine stanovništva pripada u takozvani "srednji stalež". Gospodarski gledajući, to znači da njihov dohodak leži negdje između 70 i 150% prosječnog prihoda.

Ali na primjer u Rumunjskoj se ta "zlatna sredina" koja se smatra nosećim stupom čitavog društva, može jedino odrediti uzrečicom "previše siromašan da bi bio bogat, ali previše bogat da bi bio siromašan". Prema više ispitivanja, financijska kriza je još ubrzala proces nestajanja srednjeg staleža i 2008. se još samo dvadesetak posto stanovnika Rumunjske moglo svrstati u tu skupinu.

Slično je i u Hrvatskoj ili Srbiji i u čitavom nizu drugih zemalja te regije. U Bugarskoj se već govori o "nevidljivom" dijelu društva jer prema posljednjim statistikama, njoj pripada samo četiri do osam posto stanovništva. To pak za tu zemlju sa 7,5 milijuna stanovnika znači tek oko stotinu do dvije stotine tisuća građana, pretežito zaposlenih na dobro plaćenim mjestima stranih tvrtki, banaka i osiguravajućih društava. Ali niti oni ne mogu biti sigurni da njihovo blagostanje neće odjednom nestati, ako se te strane tvrtke povuku iz Bugarske.

Samo njih zanima stabilnost i demokracija

Iako je srednji stalež, u gospodarskom smislu, od presudnog značenja za kupovnu moć i blagostanje čitavog društva, to nipošto nije samo gospodarska kategorija. "Pojam srednjeg staleža obuhvaća i socijalnu skupinu koja nosi i demokratski poredak, kao i politički i ekonomski sustav natjecanja", objašnjava Wolgang Höpken iz Društva za jugoistok Europe.

Jer usprkos iznimkama, rasprostranjeni srednji stalež je načelno zainteresiran uspostaviti i zadržati stabilne demokratske i gospodarske odnose u društvu. Stručnjak za Balkan podsjeća kako je to osnova svih teorija povijesnih i socijalnih procesa.

Ali na jugoistoku Europe jedva da je bilo "građanstva" i prije Drugog svjetskog rata, a i to se onda našlo na udaru komunista nakon uspostave socijalizma. "Klasna borba" je dovela da je i taj malobrojni srednji stalež gotovo potpuno nestao. "U komunističko doba je srednjim staležom dominirala takozvana 'inteligencija' kojoj su pripadali akademski obrazovani građani i pripadnici birokracije", objašnjava Höpken. Ali i dodaje: to je zapravo nešto posve drugo od onoga kako se srednji stalež označava u srednjoj i zapadnoj Europi.

Nekakav čudan "novi srednji stalež"

Tamo pak to prije svega znači da nema "iznenađenja" s naraštaja na naraštaj - sve do pobune mlade generacije u šezdesetima prošlog stoljeća koja više nije htjela živjeti u takvoj stezi. Ali to znači i da se zarađuje dovoljno da se život ne svodi na borbu za preživljavanje.

Tako ostaje vremena i za građanske inicijative - kulturne, ali prije svega političke, ističe Gabriella Schubert, profesorica slavistike sveučilišta Jena, koja to smatra osnovom građanskog društva. A takva građanska inicijativa je na Balkanu još potpuno nerazvijena: "Mora se utvrditi na prostoru čitavog jugoistoka Europe nedostatak civilnog društva."

Raspadom socijalizma početkom devedesetih je došlo do promjena gospodarskih i socijalnih odnosa, ali nipošto se ne može reći da je došlo i do jačanja srednjeg staleža. U Bugarskoj je i prvi ne-komunistički predsjednik Stojanov priznao kako je već u konceptu privatizacija bivših državnih tvrtki bila - pogrešna.

"Komunjare" i "udbaši" postali tajkuni i kapitalisti

Jer gotovo u svim tim zemljama je imutak pripao strukturama koje su i u socijalizmu imale moć. "Tajkuni" su postajali bivši partijski djelatnici, suradnici tajnih službi ili članovi njihovih obitelji. Takvi novi "kapitalisti" su postali oligarhi koje niti danas ne zanima slobodna tržišna utakmica niti u gospodarstvu, niti u politici, niti bilo gdje u društvu, priznaje Stojanov u nedavnom intervjuu za bugarski list 24 sata.

Takvom privatizacijom se stvorio nekakav "novi srednji stalež", ali samo u gospodarskom smislu. Jer on nije nastao niti obrazovanjem, niti poduzetničkim duhom - nego su svoj imutak "stvorili u sivoj zoni legalnosti" i time se "ne mogu vrednovati kao srednji stalež orijentiran prema demokraciji", smatra Wolfgang Höpken.

Oni zapravo uopće nisu zainteresirani za pravnu državu koja bi funkcionirala, nego prije na "metodu samoposluge i političke strukture koje će im omogućavati da djeluju tako kako su navikli". Utoliko se oni tek donekle mogu usporediti sa srednjim staležom kakvog poznajemo na zapadu Europe.

Srednji vijek u 21. stoljeću

To se odražava i na, kako profesorica Schubert kaže, "istovremenost neistovremenog", društvene procese koji se održavaju u isto vrijeme, mada između njih stoje stoljeća i koje smatra tipičnim za Balkan. "S jedne strane, stanovnici gradova teže najnovijoj tehnici, najnovijoj modi i dometima koje poznaju sa Zapada. Ali s druge strane, žele i tradicionalne patrijarhalne simbole i vrijednosti." Tako su i dalje u pop-kulturi rasprostranjene seksističke predodžbe o ženama, a u gotovo svim zemljama jugoistoka Europe je široko rasprostranjen i "Turbo-folk" kojim dominira muškaračka i "macho" predodžba svijeta.

Još jedna velika opasnost za srednji stalež jugoistoka Europe je i odlazak mladih, obrazovanih, dinamičnih i kreativnih ljudi iz zemlje. Höpken upozorava kako je to "ozbiljan gubitak, ne samo obzirom na ekonomski humani kapital, nego i za socijalnu stabilizaciju tih društava".

Teoretski, taj proces može dati i nadu kako bi ti ljudi, kada se vrate, mogli prenijeti vrijednosti koje su stekli u inozemstvu ili već time što će graditi ekonomske mostove prema svojoj zemlji rođenja.

Ali usprkos tome, stručnjaci se slažu kako će zemljama Balkana biti veoma teško proći transformaciju u moderno civilno društvo u kojem će srednji stalež imati odlučujuću ulogu i kako će to jedva uspjeti bez pomoći izvana. Profesorica Schubert ističe kako je tu presudna perspektiva članstva u Europskoj uniji: "Biti članica EU-a je za te zemlje jedina mogućnost uspostave jednakih uvjeta i jednakih mogućnosti razvoja i poboljšanja izgleda za svoju mladež."

Toga su svjesni i u svim zemljama te regije gdje je članstvo u EU-u među najvažnijim političkim ciljevima. Doduše, Bugarska i Rumunjska su već članice i još uvijek se bore s tim problemima, ali već ovog srpnja bi i Hrvatska trebala postati 28. članica Europske unije.