1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Oslobađanja i jedno pismo

26. decembar 2013.

Godinu na izmaku u Haškom tribunalu obeležio je nastavak „epidemije oslobađajućuh presuda“, kao i peripetije nastale nakon što je ocenjeno da je sudija Harhof pristrasan i sklon osuđujućim presudama.

https://p.dw.com/p/1Ah1B
Foto: picture-alliance/ANP XTRA

Haški tribunal je 2013. navršio 20 godina postojanja. Na svečanoj konferenciji tim povodom, održanoj u Sarajevu pre mesec dana, odato je priznanje toj instituciji međunarodne pravde. Istovremeno, i Tribunalu i njegovom sadašnjem predsedniku Teodoru Meronu upućeni su protesti i kritike zbog nekih ovogodišnjih odluka koje su dovele u pitanje njihov kredibilitet. Pre svega zbog oslobađajućih presuda optuženima za teške ratne zločine. Nakon što su u novembru 2012. presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču na 24 i 18 godina zatvora u žalbenom postupku naprosto izbrisane, puštanjem na slobodu generala Momčila Perišića u februaru i Jovice Stanišića i Franka Simatovića u maju ove godine, oslobađajuće presude u Haškom tribunalu postale su španska serija.

Franko Simatovic Kriegsverbrechertribunal Den Haag
Simatović nije krivFoto: picture-alliance/dpa

Opšti ratni napori

Žalbeno veće američkog sudije Merona poništilo je prvostepenu presudu od 27 godina zatvora bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije generalu Perišiću, zaključivši da nije kriv za zločine pripadnika Vojske Republike Srpske u Sarajevu i Srebrenici niti za raketiranje Zagreba. Slanje oficira, naoružanja i municije u Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, po sudu Meronovog veća, bila je pomoć „opštim ratnim naporima“ srpskih snaga, a nije bila „konkretno usmerena“ na počinjavanje krivičnih dela i zločina. Granatama dobijenim u paketu te pomoći Mladić je bombardovao Sarajevo, a mecima je pobijeno sedam hiljada Srebreničana, ali to, po mišljenju četvoro od petoro sudija, nije Perišićeva krivica.

Presuda Žalbenog veća generalu Perišiću izrečena je poslednjeg dana februara ove godine. Tri meseca kasnije, pretposlednjeg dana maja, usledila je nova oslobađajuća presuda, ovog puta Pretresnog veća holandskog sudije Alfonsa Orija, ali pod istim obrazloženjem. Bivši šefovi Državne bezbednosti Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović, za koje je Tužilaštvo tražilo doživotni zatvor zbog etničkog čišćenja u Hrvatskoj i BiH, oslobođeni su svake krivice jer njihove postupke nije motivisala famozna „konkretna usmerenost“.

„Većina članova veća, uz suprotno mišljenje sudije Pikar, smatra da pomoć koju su optuženi pružili operacijama nije bila konkretno usmerena na činjenje kaznenih dela ubistva, deportacije, prisilnog premeštanja ili progona“, rekao je sudija Ori. Veće je utvrdilo da oni jesu pomagali jedinice, kao sto su Škorpioni, Arkanovci, Martićeva milicija i Crvene beretke, da su ih osnivali, obučavali i naoružavali, ali ih nisu „konkretno usmeravali“ na ubistva, progone i druge zločine nad Bošnjacima i Hrvatima. Pošto je tužilaštvo uložilo žalbu na presudu, na ovaj proces još nije stavljena tačka.

Frederick Harhoff ACHTUNG SCHLECHTE QUALITÄT
Harhof nezadovoljan predsendikom SudaFoto: Courtesy of the ICTY

Posledice pisma

Dve ovogodišnje oslobađajuće presude, uz onu hrvatskim generalima prošle godine, uzrokovale su i treći događaj koji je obeležio 2013. u Haškom tribunalu. Iz veća koje sudi Vojislavu Šešelju isključen je sudija Frederik Harhof i to na zahtev optuženog. Posebno veće diskvalifikovalo je danskog sudiju zato što je u pismu prijateljima, objavljenom u medijima, kritikujući seriju oslobađajućih presuda, „pokazao pristrasnost u korist osuđujućih presuda“. Harhof je „zaokret“ ka oslobađajućim presudama pripisao politički motivisanom pritisku predsednika Haškog tribunala Teodora Merona na sudije, a za račun SAD i Izraela. Odluka o suspenziji sudije Harhofa, donesena 28. avgusta, ima niz posledica.

Prvo, pošto je postigao izuzeće člana veća, Šešelj je odložio izricanje presude, koje je bilo zakazano za 30. oktobar, i time produžio svoj pritvor u Sheveningenu koji traje već 3.950 dana. Sasvim je neizvesno kad će novi sudija, postavljen umesto Harhofa, biti u stanju da obavlja funkciju na koju je imenovan.

Drugo, sudija Harhof je bio i član veća pred kojim se sudilo visokim policijskim zvaničnicima Republike Srpske Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu koji su u martu osuđeni na po 22 godine zatvora zbog zločina nad bosanskim Hrvatima i Muslimanima počinjenim 1992. godine. Obojica su uputila zahtev Žalbenom veću da se postupak protiv njih poništi, a oni puste na slobodu jer im je u veću sedeo pristrasni Harhof koji je sklon osuđujućim presudama. S druge strane, branioci komandanta Glavnog štaba Armije BiH Rasima Delića podneli su zahtev za reviziju i poništenje presude od tri godine zatvora koju mu je izreklo veće čiji je član bio i sudija Harhof. Žalbeni postupak je obustavljen nakon Delićeve smrti u aprilu 2010. godine, ali njegovi advokati Vasvija Vidović i Džon Džons (John Jones) traže poništenje kazne zbog Harhofove „neprihvatljive pristrasnosti“ osuđujućim presudama.

Herceg Bosna i Karadžić

Ove godine okončan je i najdugotrajniji prvostepeni postupak u Haškom tribunalu: nakon suđenja, koje je trajalo od aprila 2006. do marta 2011. godine, pretresno veće francuskog sudije Žan-Kloda Antonetija osudilo je šestoricu bivših lidera bosanskih Hrvata na ukupno 111 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima na području takozvane Herceg Bosne. „Gospodine Prlić, molim vas da ustanete. Veće vam jednoglasno izriče jedinstvenu zatvorsku kaznu od 25 godina“, izrekao je sudija Antoneti presudu nekadašnjem premijeru Herceg Bosne, a zatim i ministru odbrane Bruni Stojiću, te zapovednicima Hrvatskog veća obrane (HVO) Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću na po 20 godina, zapovedniku vojne policije Valentinu Ćoriću na 16 i šefu Ureda za razmenu zarobljenika Berislavu Pušiću na 10 godina zatvora.

U sudnici Haškog tribunala kraj godine dočekao je jedino Radovan Karadžić, optužen za genocid i druge ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Na suđenjima Ratku Mladiću i Goranu Hadžiću tužioci su sredinom ovog meseca završili izvođenje dokaza pa će drugo poluvreme ovih procesa početi tek na proleće sledeće godine. Karadžić je izveo preko 200 svedoka odbrane. Za jednog, Vitomira Žepinića, verovatno se pokajao. Jer bivši zamenik MUP-a BiH najmanje je svedočio u odbranu bivšeg predsednika Republike Srpske.

Ratko Mladic und Radovan Karadzic Fahndungsplakat 2002
Mladić i Karadžić su u Sheveningenu, neizvesno kada će se okončati procesiFoto: picture alliance/dpa

Optuženi Karadžić, kao zastupnik sopstvene odbrane, nastojao je da dokaže da nikad nije pozivao na nacionalnu mržnju i tražio je da svedok potvrdi da su mu prijatelji bili Bošnjaci i Hrvati. „Pa doktore Karadžiću, vi niste ni mogli da imate samo jednonacionalno društvo. To je bilo jednostavno nemoguće u sredini kao što je Bosna i Hercegovina, a pogotovo Sarajevo. Sarajlije su imale samo jednu naciju, doktore Karadžiću, vi ćete se toga dobro setiti – Sarajlija. U Sarajevu nikad niko nije postavljao pitanje nacije“, rekao je doktor Žepinić. Zbog ovakvih i sličnih izjava Žepinićev iskaz u sudnici Haškog tribunala zaslužuje epitet svedočenja godine.

Autor: Dževad Sabljaković
Odg. urednik: Nemanja Rujević