1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Osam vekova slobodarstva

Štefani Piper, London (ARD)15. jun 2015.

Na današnji dan pre 800 godina u Velikoj Britaniji je potpisan dokument pod nazivom Magna carta libertatum. Tri člana iz tog dokumenta važe i danas, a na njega su se tokom istorije pozivali mnogi zakonodavci širom sveta.

https://p.dw.com/p/1FhHt
Großbritannien Magna Carta in The British Library
Foto: picture-alliance/dpa/F. Arrizabalaga

Petnaesti jun 1215: na obali Temze susreću se engleski kralj Jovan bez Zemlje (Džon) i predstavnici barona, koji su nezadovoljni pre svega zbog poreza. Kako bi izbegao građanski rat, kralj potpisuje dokument, koji u stvari ima karakter mirovnog sporazuma. Istovremeno, Magna carta libertatum (Velika povelja sloboda) prvi put u Engleskoj garantuje podanicima niz osnovnih prava. Dejvid Karpenter, profesor za vojnu istoriju na Londonskom kraljevskom koledžu, kaže da je u novom zakonu revolucionarno bilo to što je i vladar podvrgnut zakonu.

Velika povelja sloboda sastoji se od 63 poglavlja i 3.550 reči – na latinskom. Dejvid Karpenter smatra da je dokument značajan najpre jer je tako detaljan, ali i zato što je kasnije imao uticaj koji nisu imali slični prethodni dokumentu.

Principi i danas zvuče moderno. Svako ima pravo na fer proces, niko ne može bez presude završiti u zatvoru, niko ne može biti oporezovan a da njegovi interesi nisu zastupljeni. Međutim, ne postoji jedna jedina Magna carta već nekoliko verzija prvobitnog teksta. Šta znači Magna carta?

Čak i britanski premijer Dejvid Kameron, gostujući u jednoj televizijskoj emisiji u Sjedinjenim Američkim Državama, nije znao kako da prevede izraz Magna carta na engleski. U stvari to je Great Charter – Velika povelja. Prvo je prevedena sa latinskog na francuski, a kasnije i na engleski.

Uticaj Velike povelje

U prvim vekovima postojanja nije imala veliki značaj, ali je od 17. veka počeo njen pobedonosni pohod. Postala je mit, simbol, ikona slobode. I to više nego što joj sadržaj kaže, smatra Džulijan Harison, iz Britanske biblioteke.

Magna carta mnogima služi kao projekciona površina. Godine 1689. napisan je nacrt zakona o pravima (Bill of Rights), francuska Deklaracija o ljudskim pravima sto godina kasnije, a Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je nastala 1948. I svi inicijatori za usvajanje tih dokumenata pozivali su se na tu „Veliku povelju“.

Heder Rouland, bibliotekarka Londonskog antikvarijatskog društva, podseća da su se utemeljivači Sjedinjenih Američkih Država, ali i Mahatma Gandi, vodeći 1947. Indiju u nezavisnost, rukovodili principima tog istorijskog dokumenta, te da je južnoafrički borac protiv rasne segregacije, Nelson Mendela, 1964. u sudskom procesu koji je protiv njega vodio režim citirao iz istog izvora. Heder Rouland smatra da značaj koji danas ima Magna carta još uvek nije jasan svim Britancima, i da je britanskom pravosudnom sistemu nedostaje ustav koji bi do kraja ovaplotio duh „Velike povelje“: „Čudno je to, da je taj engleski dokument ušao u ustave širom sveta ili barem uticao na njih – od SAD do Tonga, a da mi još uvek nemamo pisani ustav“. U tome ona vidi ironiju istorije.

U međuvremenu je Magna carta postal deo masovne kulture. Američki reper Džej-Zi (Jay-Z) je jedan od svojih albuma nazvao „Magna Carta Holy Grail“. To pokazuje da ovaj dokument i posle 800 godina ima kultni status.