1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Opasno nebo iznad ratnih područja

Dženifer Fracek / sk22. jul 2014.

Izbor puta od tačke A do tačke B najčešće je pitanje profitabilnosti aviokopmanija, ali i piloti mogu da izaberu alternativni put u slučaju opasnosti. Koje će zone kompanije izbegavati nakon obaranja aviona u Ukrajini?

https://p.dw.com/p/1CgEL
Streik Sicherheitspersonal Flughafen Köln/Bonn
Foto: picture-alliance/dpa

Er Frans, Britiš Ervejs, Singapur Erlajns i brojne druge aviokompanije prestale su da lete preko ratnih zona u istočnoj Ukrajini pre izvesnog vremena. Ostale, kao što je na primer nemačka Lufthanza, preusmerile su letove ka Aziji tek nakon pada (obaranja?) malezijskog aviona u kojem je stradalo 298 ljudi. Aviokompanije su sada u obavezi da preusmere letove preko istočne Ukrajine, pošto je ova zona leta zvanično zatvorena.

Piloti imaju poslednju reč

Koji to faktori utiču na odluke privatnih kompanija da li će leteti kroz određene zone, pa i one ratne zone koje su otvorene? Bezbednost i profit, sudeći prema Timu van Beverenu, novinaru i ekspertu za aviosaobraćaj. On veruje da mnoge kompanije preuzimaju rizik kako bi uštedele novac. „Nažalost, novac obično igra ključnu u vazduhoplovstvu“, kaže Van Beveren u intervjuu za DW.

Kako bi smanjile troškove, privatne aviokompanije biraju najkraći put od tačke A do tačke B. Međutim, i posade u kokpitu imaju pravo glasa u donošenju ovakvih odluka, naglašava Van Beveren. „Piloti uvek mogu da odbiju da lete preko kriznih područja.“ Ken Tomas iz Evropske organizacije za bezbednost vazdušnog saobraćaja Evrokontrol potvrđuje da piloti imaju poslednju reč u izboru putanje.

Odluka o skretanju s planirane putanje ne predstavlja problem za pilote ukoliko su u pitanju nepovoljne vremenske prilike ili neki drugi rizični faktori. Ali ako piloti kažu svojim poslodavcima da ne žele da lete preko određene zone, onda moraju da imaju dobre razloge.

Jerg Handverg, pilot Lufthanze, kaže da piloti moraju da imaju stvarno dobre argumente ako žele da ubede svoje šefove, posebno ako njihove kolege ili druge aviokopmanije i dalje koriste te putanje.

Deset kilometara

Odluku o tome da li je neka vazdušna zona bezbedna ili nije donosi određena država. Ako neku zonu proglasi rizičnom, onda zabranjuje da se tuda odvija putnički saobraćaj. Pre nesreće, ukrajinsko nebo bilo je zatvoreno za letove ispod 10.000 metara, ali je sve iznad toga bilo otvoreno. Handverg, koji je i član sindikata Kokpit, kaže da je pilotima sugerisano da obustave letove preko istočne Ukrajine zbog rata. „Ali za letove iznad 10.000 metara nije bilo očigledne pretnje. Pored toga, putnički avioni obično nisu mete u takvim sukobima.“

MH17 Flugzeugabsturz Absturzstelle Ukraine Separatist 19.7.2014
Deset kilometara visine očigledno nije nikakva garancijaFoto: Reuters

I dalje nije potpuno jasno da li je malezijski avion MH17 oborila raketa, iako je to najizvesniji scenario. Ukoliko je to tačno, onda avion verovatno nije bio meta napada. Van Beveren naslućuje da bi sledeća opasna zona letenja mogao da postane Izrael. „Sistemima naoružanja koji se tamo koriste bilo bi lako naciljati letove privatnih kompanija.“

O tome će dobro razmisliti i pilot Handverg: „Moje kolege i ja ćemo svakako detaljnije proučiti odluke o tome koje vazdušne prostore da koristimo ubuduće.“ Članovi Kokpita generalno se protive odluci privatnih kompanija da lete preko ratnih područja. „Ako to već ne može biti izbegnuto, onda naši avioni treba da imaju raketni odbrambeni sistem, sličan onom koji imaju i vojni avioni“, kaže Handverg. Upozorava da avion šalje podatke o lokaciji, visini i brzini nekodiranim porukama. To je kao besplatna dostava informacija potencijalnim teroristima, i to nas čini ranjivima.“