1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Oni ne smiju van, novinari ne smiju unutra

Igor Lasić9. prosinca 2014

Stranci koji ilegalno uđu u Hrvatsku i budu otkriveni završavaju u tzv. detencijskom centru. Tamo čekaju na odluku o vraćanju u domovinu. A kako žive u tom Centru za strance može se samo nagađati.

https://p.dw.com/p/1E0oR
Sloboda kretanja za sve
Foto: Mislav Šajatović

Hrvatska već 17 godina raspolaže centrom za zadržavanje odnosno detenciju stranaca zatečenih u ilegalnom prelasku granice, a koji nisu pritom zatražili azil. To je ujedno najmanje vidljiva, u biti nepoznata populacija u ovoj zemlji, jer je stanarima oduzeto pravo na slobodno kretanje. Specifična zaklonjenost tog tipa izaziva u javnosti podozrenje i sumnjičavost. Tako i povremene neslužbene informacije da su prilike u detencijskom centru veoma dubiozne. U namjeri da posjetimo tu instituciju pod nazivom Centar za prihvat stranaca, smještenu u Ježevu pokraj Zagreba, kontaktirali smo Ministarstvo unutarnjih poslova. Posjet nam je ubrzo odobren, ali ne i kontakt s tamo zadržanim strancima.

Naravno, zatražili smo objašnjenje takvog stava. Medijima se u Hrvatskoj dopušta i da snimaju u zatvorima poput Lepoglave pa nismo vidjeli razloga za totalno ograničenje kontakta u Ježevu, koje ipak nije zatvor u formalno-pravnom smislu. Iz MUP-a nam je odgovoreno da nam komunikacija nije dopuštena „zbog činjenice da se radi o ljudima kojima je ograničeno kretanje te iz sigurnosnih razloga, jer se radi o objektu zatvorenog tipa“. Nismo se dalje dopisivali s policijskim glasnogovorništvom, nego je uslijedio telefonski razgovor s Josipom Biljanom, voditeljem detencijskog centra u Ježevu.

Demonstranti zahtijevaju slobodu kretanja za strance koji su ilegalno ušli u Hrvatsku
Demonstranti zahtijevaju slobodu kretanja za strance koji su ilegalno ušli u HrvatskuFoto: Mislav Sajatovic

Više kategorija zadržanih osoba

On nam je pojasnio da se u MUP-ovu odgovoru misli na veću sigurnost stranaca, a ne novinara. Nije nam bilo sasvim jasno čime bi dopisnik DW-a mogao ugroziti strance s kojima razgovara. „Riječ je o stavu moje uprave, ne o mom osobnom. Ne mogu ja sam odobriti nešto za što nisam dobio dopuštenje od ministarstva, shvatite me“, rekao nam je Biljan, dodajući kako centar nije zatvor, ali nije ni ustanova čak niti poluotvorenog tipa. „Tim je ljudima ipak privremeno oduzeta sloboda“, nastavlja on, „a radi se o pojedincima iz različitih kategorija, i sve zahtijeva određenu procjenu“.

Danas u Ježevu boravi oko 40 osoba, dok ukupni kapacitet centra predviđa njih 96. Podijeljeni su u više kategorija, počevši od klasičnih deportiraca koji nisu mogli ili nisu htjeli sami napustiti Hrvatsku, a nije bilo zakonske osnove da steknu pravo na ostanak. Drugi su zatečeni u ponovljenom ilegalnom prelasku granice, i često im se tek u Ježevu utvrđuje identitet jer ne posjeduju dokumente i radije ne otkrivaju iz koje zemlje dolaze. Treća skupina odnosi se na one koji nisu zatražili azil sve do ulaska u Ježevo.

Plakat s natpisom "Zaustavite rat EU-a protiv migranata"
Vodi li EU "rat" protiv migranata?Foto: Mislav Šajatović

Aktivisti za humaniji pristup

Na primjeru te skupine ljudi ogleda se najveći problem u tretmanu stranaca, ilegalnih migranata, u Hrvatskoj. Činjenica da nisu znali kako azil moraju zatražiti pri prvom kontaktu s predstavnicima vlasti, ili će im se život dodatno zakomplicirati, koštala ih je višemjesečnog čamljenja u Ježevu. Razlog je to i navodnim povremenim štrajkovima glađu u tom centru. Stanje duge i neizvjesne pritvorenosti nipošto ne pospješuje njihov daljnji položaj, znamo li da tražitelji azila iz prihvatilišta u Zagrebu i Kutini imaju normalno pravo na slobodno kretanje dok je njihov slučaj u postupku.

Zbog svega toga hrvatski su nevladini aktivisti, pripadnici raznih udruga, pokrenuli inicijativu „No border“ usmjerenu na humani odnos prema migrantima i veću propusnost državnih granica ispred njihova očajničkog bijega. Oko 30 aktivista nedavno je prosvjedovalo pred centrom u Ježevu i demonstrirajući protiv zatvaranja stranaca. Bio je to prvi takav prosvjed u Hrvatskoj. Neke od stranaca uspjeli su čuti preko telefonske govornice koja se nalazi u krugu centra, s ostalima su se dovikivali na engleskom kroz rešetke i bodljikavu žicu. S jedne strane dopirale su poruke potpore, s druge zahvala. Potresno je bilo vidjeti ruke koje se kroz rešetke protežu na pozdrav, zatim prema svijetu isturaju natpis „Freedom“ – sloboda.

Osoba s natpisom "Freedom" pruženim kroz rešetke na prozoru
Iza dvostrukih rešetakaFoto: Mislav Šajatović

K alternativnim mjerama zadržavanja

Drago Župarić-Iljić, sociolog s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, izjavio nam je da je nemoguće sa sigurnošću tvrditi koji postotak stranaca pritvorenih u Ježevu ne dobije pravovaljanu i točnu informaciju o mogućnosti izražavanja namjere za azil. Ipak, on vjeruje da se s redovitim posjetima civilnih organizacija situacija donekle popravila u odnosu na prošlo desetljeće. „Zabrinjava dugogodišnja praksa MUP-a da se dio osoba koje tamo zatraže azil ne prebacuje u prihvatilišta otvorenog tipa, a koja je u suprotnosti i s praksom i sa smjernicama Europskog suda za ljudska prava“, rekao je ovaj sociolog za DW.

Po njegovu mišljenju, alternativne i blaže mjere pritvaranja koje uključuju određeno slobodno kretanje, tek su ponekad znale biti korištene u Hrvatskoj. Uz polog osobnih dokumenata ili novca kao garancije i uz povremeno javljanje policiji, proces utvrđivanja statusa bio bi manje stresan za strance, a jeftiniji za državu. „Također, iako oni u centru imaju pravo na 'kulturne, sportsko-rekreativne, društvene, vjerske i ostale aktivnosti', često se to svede na puku rutinu spavanja, prehrane i gledanja televizije, uz tek dva sata boravka na zraku dnevno“, primijetio je naš sugovornik.

Drago Župarić-Iljić
Drago Župarić-IljićFoto: privat

Pitanje osjetljivijih skupina

„Tu vidim mogući prostor djelovanja civilnih organizacija i inicijativa“, zaključuje Župarić-Iljić, „da ponude neke od osnovnih usluga asistencije i integracije kako bi bar malo olakšali sivu svakodnevicu onih koji ne mogu ni po loptu ako slučajno preleti preko zida“. To je zacijelo korisna sugestija, no svoj ulog u poboljšanju situacije prvo bi morala povećati sama država, budući da se broj potencijalnih stanovnika centra u Ježevu, odnosno zadržanih stranaca, posljednjih godina kreće u rasponu od oko 500 do približno 800 osoba. Posebno se to odnosi na pitanje slobode kretanja te informiranost o njihovu položaju uz prevođenje jezika.

Konačno, Josip Biljan potvrdio nam je da se u Ježevu gradi izdvojeni objekt za maloljetnike bez pratnje, te obitelji i žene-samkinje i druge osjetljivije kategorije migranata, no i taj će objekt biti zatvorenog tipa. Drago Župarić-Iljić smatra da to ipak nije „u najboljem interesu djeteta“, kao što se često načelno tvrdi. „Iako je našom migracijskom politikom to predviđeno, nisam uvjeren da je jedan zatvoreni objekt s temeljnom funkcijom detencije i pripreme za udaljavanje stranaca iz Hrvatske, adekvatno mjesto za boravak tako ranjivih skupina“, riječi su sociologa Župarića-Iljića.

Novi centar gradi se uz pomoć Europske unije
Novi centar gradi se uz pomoć Europske unijeFoto: Mislav Sajatovic