Ogroman ulog na stolu u Minsku

Šefovi diplomatija Njemačke, Francuske, Rusije i Ukrajine pregovaraju o primirju na istoku Ukrajine – za sada bez rezultata. Dok oni razgovaraju, zaoštravaju se borbe u oblastima Donjecka i Luganska. Ipak, za nedjelju dana u Minsku bi trebalo da se sastanu ukrajinski predsjednik Petro Porošenko i ruski šef države Vladimir Putin. Konflikt je na novoj prekretnici, naredni dani mogli bi da odluče da li će faktički rusko-ukrajinski rat prerasti u zvanični.

Kijev za vojno rješenje

Ispod nepregledne situacije, ciljanih dezinformacija koje šire zaraćene strane i diplomatskih floskula tek povremeno se ocrtaju osnovne linije aktuelnog sukoba. Tu možemo vidjeti da se ukrajinsko rukovodstvo još krajem juna odlučilo za vojno rješenje konflikta u Donjecku i Lugansku. Nakon brojnih propalih pokušaja, ukrajinskom predsjedniku Porošenku iz unutrašnjepolitičkih razloga teško da je ostalo drugo rješenje osim vojnog. Obaranje malezijskog putničkog aviona – a sva je prilika da su ga oborili separatisti koje podržava Moskva – ojačalo je i međunarodno razumijevanje za vojno rješenje koje želi Kijev.

Ukrajinska politika trenutno nije zainteresovana za primirje, ukoliko bi ono značilo zamrzavanje aktuelnog stanja i predah za separatiste. Cilj Kijeva je očigledno da zauzme Donjeck i Lugansk, ako je moguće do 24. avgusta kada se slavi Dan nezavisnosti Ukrajine. Izgleda da to ostaje cilj čak i ako sredstva podrazumijevaju još veću humanitarnu katastrofu. Nakon toga bi Kijev pokušao da povrati kontrolu nad čitavim pograničnim pojasom ka Rusiji.

Moskva za destabilizaciju

Preko nekih dijelova granice koje kontrolišu separatisti redovno stižu novi borci i oružje iz Rusije. Kremlj je do sada radio sve kako bi destabilizovao istok Ukrajine i kako Kijev ne bi povratio punu kontrolu u Donjeckom basenu. Time Moskva ide ka čitavom nizu ciljeva koje možemo svesti na slabljenje novog omraženog rukovodstva u Kijevu kao i stvaranje separatističkog entiteta između Ukrajine i Rusije. Takav entitet bio bi svojevrsna tampon-zona ka prozapadno orijentisanoj Ukrajini, ali istovremeno gvozdena valuta u pregovorima o budućnosti Ukrajine.

Ipak, najkasnije nakon obaranja pomenutog civilnog aviona, ruska politika ispostavlja se kao ruski rulet. SAD i EU odgovorili su osjetljivim sankcijama protiv Rusije, žešće nego što su očekivali u Kremlju. Tamo su ishitreno usvojili kontrasankcije koje će više pogoditi rusko stanovništvo nego evropske proizvođače sa liste za embargo. Činjenica da Bjelorusija i Kazahstan – obje članice ruske carinske unije – nisu željele da se pridruže embargu protiv Zapada otkriva nam koliko je ruska politika slabo promišljena.

Rat i mir u Putinovim rukama

Sada Kremlj stoji pred odlukom. Mogao bi da dalje provocira eskalaciju, pojača podršku separatistima i iskoristi humanitarnu katastrofu kao izgovor za otvorenu vojnu intervenciju, ukoliko separatisti sami zapadnu u ćorsokak. Takav kurs u Moskvi ima više nego dovoljno zagovornika – prije svega u vojno-industrijskim i nacionalističkim krugovima. Oni se nadaju potpunom ograđivanju Rusije od svjetskog tržišta i reindustrijalizaciji zemlje finansirane iz godinama taloženih deviznih rezervi.

Alternativa tome bila bi da Putin zauzme kurs deeskalacije i faktički povuče svoju podršku separatistima. On će to uraditi tek ako mu Ukrajina i EU dozvole da u tom zaokretu sačuva obraz. Jer unutrašnjepolitičke posljedice otvorenog poraza za Putina bi bile veoma opasne – opasnije od otvorenog rusko-ukrajinskog rata koji bi ruska propaganda prodavala kao mirovnu misiju.

Nešto malo nade u diplomatsko rješenje daje za utorak najavljeni sastanak Putina i Porošenka u Minsku, uz prisustvo vodećih predstavnika EU. Prije toga će u subotu Angela Merkel otići u Kijev, prvi put od izbijanja krize. To pokazuje da kancelarka dobro zna koliki će ulog biti na stolu u Minsku.