Od humanitarnih do vojnih akcija Bundeswehra

Ponovna uspostava njemačkih oružanih snaga nakon pada nacizma počela je tek 1955/56, nakon što je Savezna Republika Njemačka postala članica NATO-a. Ponovno naoružavanje Nijemaca je jedno vrijeme bilo veoma sporno.

1955-1989: Bundeswehr kao armija za samoodbranu i pomoć kod prirodnih katastrofa

Prvi angažman Bundeswehra izvan granica Njemačke ostvaren je u Maroku. 1960. su zračne snage njemačke armije prevezle humanitarnu pomoć do grada Agadira, gdje je u zemljotresu stradalo na hiljade ljudi. Slijedilo je još takvih akcija - naprimjer u Italiji i u Iranu.

Bundeswehr je sve više naoružavan i opreman, a povod je bio Hladni rat, odnosno podjela Evrope. Ipak, u prvo vrijeme se vodilo računa o tome da njemačka armija bude u stanju samo da brani vlastitu zemlju ili partnere u okviru NATO-a. Naoružane misije izvan granica Njemačke nisu bile zamislive.

1990: Drugi zalivski rat: Partneri u NATO-u očekuju više

Po završetku Hladnog rata i poslije ujedinjenja Njemačke, njeni partneri u Zapadnoj vojnoj alijansi očekuju veći vojni angažman Nijemaca, prvenstveno izvan granica zemalja NATO-a. Bundeswehr nije trebalo da bude samo armija za odbrambene aktivnosti, nego se očekivalo i da se aktivno uključi u međunarodne misije u inostranstvu. Za vrijeme Drugog zalivskog rata 1990/91. čuli su se zahtjevi da Njemačka pošalje i svoje kopnene trupe u krizni region. Bundeswehr je učestvovao u toj misiji, ali ne i u direktnim vojnim okršajima. Njemačka je stavila na raspolaganje brodove i snage zračne odbrane "u svrhu zaštite Turske, članice NATO-a". Za vladu u Berlinu ova misija je bila "humanitarnog karaktera".

1992-1994: Kambodža, Somalija, Ruanda: Još više humanitarnih akcija

Slijedile su nove misije. Nakon kraja građanskog rata u Kambodži, Bundeswehr je tokom 1992/93. poslao ravno 150 sanitetlija u mirovnu misiju UN-a u toj zemlji. Prema navodima samog Bundeswehra bilo je to prvi put da su njemački vojnici "u značajnom obimu bili poslani u misiju u inostranstvo". Tokom 1993/94. ravno 2500 vojnika bilo je u Somaliji gdje su bili angažovani na zadacima logističke podrške. U Ruandi je Bundeswehr 1994. uspostavio zračni most za snabdijevanje izbjeglica.

1992 - 1995: Rat u Bosni i Hercegovini: Počinje era "armije u akciji"

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Njemačka je od 1992. bila dio više međunarodnih misija. Među ostalim, bile su to i misije "Sharp Guard" i "Deny Flight" koje su služile za nadzor trgovačkog i embarga na uvoz oružja u tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, odnosno za nadzor zone zabranjenog leta iznad BiH.

Bila je to prva oružana misija Bundeswehra nakon završetka Drugog svjetskog rata. Sa stanovništa komandanata njemačke armije, time je počela nova era "armije u akciji".

Zbog ovog vojnog angažmana u Njemačkoj je izbila debata o njegovim principima. Njemački Ustavni sud je 12. jula 1994. zaključio kako Njemačka može da se uključi u vojne akcije UN-a i NATO-a, ali do to mora da odobri parlament u Berlinu.

1999: Rat na Kosovu - Prve borbene akcije

Još veća rasprava izbila je nekoliko godina kasnije zbog učešća Bundeswehra u operaciji NATO-a "Allied Force". Ova operacija je sprovedena u svrhu zaštite stanovnika Kosova od trupa jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića. NATO je izvodio zračne napade u kojima je učestvovalo i 14 aviona Bundeswehra.

Akcija na Kosovu donijela je i jedan novitet. Po prvi put nakon Drugog svjetskog rata njemački vojnici su aktivno učestvovali u borbenim djejstvima - i to u jednom ratu koji je, po Međunarodnom pravu, bio veoma sporan i bez mandata UN-a. Kritičari su smatrali da je takav angažman Bundeswehra protivan njemačkom ustavu i protivan devizi koju je formulisao bivši njemački kancelar Willy Brandt: "Nikada više nećemo voditi rat koji će pokrenut sa teritorije Njemačke!". Tadašnja vlada socijaldemokrata i zelenih ovaj rat je nazvala "humanitarnom intervencijom".

2001: Afganistan - Rat protiv terora

Poslije terorističkih napada 11. septembra 2001. po prvi put u istoriji NATO-a aktivirana je klauzula koja je pozivala sve članice da brane onu koja je napadnuta. Njemačka vlada uključila se u "borbu protiv terora". Decembra 2001. Bundestag je odobrio angažman Bundeswehra. Njemački vojnici postali su dio trupa ISAF-a koje su bile zadužene za obnovu Afganistana. Žestoke diskusije koje su se rasplamsale tada u Njemačkoj natjerale su tadašnjeg kancelara Gerharda Schrödera da pred parlamentom postavi i pitanje povjerenja vladi, što se u parlamentu završilo tijesnim ishodom glasanja u njegovu korist. Vlada u Berlinu pravdala je svoj angažman argumentom da siguran Afganistan koji ne bi bio utočište za teroriste, predstavlja i veću sigurnost za Njemačku.

U Afganistanu je trenutno stacionirano 1800 njemačkih vojnika. Od početka misije u ovoj zemlji tamo ih je poginulo 54. U jednoj akciji bombardovanja dvije otete cisterne, do čega je došlo 4. septembra 2009. po naređenju njemačkog pukovnika Georga Kleina, poginulo je više od 100 ljudi. To je najveći broj žrtava u jednoj akciji u koju je bio uključen Bundeswehr. Misija ISAF-a završava se krajem 2014.

2014: Isporuke oružja u Irak

U Njemačkoj se trenutno vodi diskusija o planiranoj isporuci oružja za iračku armiju i za Kurde na sjeveru te zemlje. Vlada u Berlinu želi da im pomogne u borbi protiv terorista IS-a. Neki političari i analitičari u tome vide kršenje tabua, prelomnicu u njemačkoj vanjskoj politici. Mnogi postavljaju pitanje da li isporuke oružja, baš kao kod misija Bundeswehra u inostranstvu, prvo moraju da dobiju zeleno svjetlo parlamenta. Da li će to dovesti do toga da Njemačka uz "parlamentarnu armiju", armiju čiju upotrebu odobrava parlament, dobije i "parlamentarno oružje"?