1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Obamin uspjeh

Miodrag Šorić12. april 2015

Neprijateljstvo koje traje već više od 50 godina se ne može tek tako okončati. Ali jedan novi početak između Washingtona i Havane je pokrenut u Panama Cityju. I to prije svega zbog Obame, procjenjuje Miodrag Šorić.

https://p.dw.com/p/1F6Zq
US-Präsident Obama und Präsident Raul Castro geben sich die Hand beim Amerika-Gipfel in Panama
Foto: Reuters/Jonathan Ernst

Barack Obama je taj koji je je na Američkom susretu na vrhu okončao politiku blokade SAD-a naspram karipske države Kube. I na taj način je pisao povijest. Za nekoliko godina će se približavanje Kubi ubrajati u vanjskopolitičku ostavštinu ere Obama. No prije toga će ga u Washingtonu žestoko kritizirati zbog promjene smjernica i to prije svega neki iz redova Republikanaca koji još uvijek žive u prošlosti.

Castro oprezan

No čemu nastavljati s politikom koja je preživjela vrijeme u kojem je nastala, razdoblje tzv. Hladnog rata? Zbog toga je Obamina odluka da Kubancima pruži ruku pomirenja ispravna. 84-godišnji kubanski predsjednik Raúl Castro je, mada sa zadrškom, prihvatio Obaminu ruku pomirenja. Bio je i za očekivati da će se stari revolucionar teško oprostiti od bitaka prošlosti. Castro se još uvijek grčevito drži revolucije jer ju još uvijek drži jedinom legitimacijom za svoje održavanje na vrhu države. Raúl Castro odbija slobodni internet kao i slobodne medije ili političku opoziciju. No ni on neće biti u stanju zaustaviti promjene koje uskoro očekuju Kubu.

Obama je, posebice kod mlađih Kubanaca, probudio nadu u promjene, u kraj politike sankcija i u slobodu kretanja i javnog izražavanja mišljenja. I oni se neće tako lako odreći te nade, pa makar im ju sam Raúl Castro pokušao uzeti.

Miodrag Šorić
Miodrag ŠorićFoto: privat

S druge strane od novog političkog početka u odnosima s Kubom Washington profitira već sad. Predsjednici država, koji inače agresivno reagiraju i na sam spomen SAD-a, na Američkom samitu u Panami su upadljivo tihi. Na primjer, predsjednik Venezuele Nicolás Maduro. U sjeni približavanja Kube i SAD-a i općeg pomirljivog ozračja na konferenciji, i Maduro je osjetio potrebnim reći nešto pozitivno na račun SAD-a. I to tako što će svima dati do znanja kako voli glazbu Erica Claptona. No Madurov problem je u tom što Clapton uopće nije Amerikanac nego Britanac. No, nema veze. Važna je gesta. A ona je manje neprijateljska naspram Washingtona nego inače.

Ovo je tek početak

Istina, Washington i Havana još nisu uspostavili diplomatske odnose. Nepovjerenje ne nestaje preko noći. Različiti pogledi na važna politička pitanja su i dalje prisutni. No prije ili kasnije u metropolama Kube i SAD-a će ponovno biti otvorena veleposlanstva. To je objema stranama u interesu. SAD slijedi svoje političke ciljeve, želi po mogućnosti sa svima južnom dijelu kontinenta normalizirati odnose. Kuba otvaranje prema sjeveru treba iz gospodarskih razloga. No bez obzira na to kojom će se brzinom odvijati daljnje približavanje SAD-a i Kube, radi se o procesu koji će u ići naprijed.