Obama nije „hroma patka“

Tako ne govori gubitnik. Tako govori pobjednik. Zaboravi republikance, ne obaziri se na njih, nisu ti do sada ništa dali! Skoro preklinjuće zvuče apeli Obaminih demokrata nakon teških poraza na izborima. Međutim, Obami to ne treba dva puta reći. Izgleda da ga nedavni porazi njegove stranke na izborima kao i činjenica da stupa pred Kongres kojim potpuno dominiraju republikanci nisu posebno uzdrmali.

Govorio je Barak Obama koji je ojačao: pucao je od snage, samopouzdanja i želje za borbom. Nije mu bilo ni na kraj pameti da se obazire na republikance. Zaprijetio im je vetom na niz njihovih inicijativa, svejedno da li se radilo o zdravstvenoj zaštiti ili uvođenju novih sankcija Iranu.

Obama je bio nedvosmislen: Amerika je napustila dolinu suza, zemlja je u usponu. Privreda raste u rekordnom tempu, nezaposlenost opada, vrijednosti akcija na Vol stritu rastu, cijene nafte su niske kao malo kad do sada. Došlo je vrijeme da od toga profitiraju i široke narodne mase. Ali, najprije je profit ubrao predsjednik. Obama je opet omiljen, dobre vijesti su, prema najnovijim anketama, podigle njegovu popularnost.

Novi predsjednički izbori

Obama se razmahao. Nametnuo je svoju agendu. Može se reći da je to lijevo-populistička agenda njegove stranke – više za srednji sloj, manje za bogate. Svejedno da li se radi o porezu, obrazovanju ili socijalnom radu, prema Obami bi svuda trebalo da profitiraju slojevi sa srednjim i nižim dohotkom. Obama je bio opet onaj stari, skoro da se osjećalo njegovo unutrašnje oslobađanje od stega.

Ovaj američki predsjednik nema mnogo toga da izgubi, naročito nakon poraza na izborima za Kongres. Ali, njegova stranka može da bude na dobitničkoj strani, na predsjedničkim izborima 2016. Na njima se Barak Obama ne može kandidovati. No, on bi da ga neki njegov partijski saborac naslijedi kao predsjednik, ili možda predsjednica, i tako prihvati njegovo političko nasljeđe. Obama je u svom govoru učinio sve da pripremi teren za pobjedu predsjedničkog kandidata demokrata 2016. Govor je na neki način bio odskočna daska u predizbornu kampanju, koja je po svemu sudeći upravo počela.

Obamina poreska inicijativa je udarni dio njegove strategije. Veći nameti na profit od finansijskih transakcija i nasljedstva, to direktno pogađa tradicionalnu klijentelu republikanaca. Poreske olakšice za srednji sloj, ili socijalni izdaci za porodice, slično kao u Njemačkoj, to oduševljava srednji sloj i ljude sa nižim primanjima, koji tradicionalno biraju demokrate. Malo ko očekuje da će neki od tih prijedloga zaživjeti do kraja Obaminog mandata. Republikanci su najavili snažan otpor. Ipak, na osnovu ovih prijedloga , nametnuta je i tema predstojećih izbora. A republikanci će dobro da se pomuče, objašnjavajući zašto su protiv poreskih olakšica.

Obama u najboljoj formi

Obama je ionako u nekoliko posljednjih nedjelja republikance natjerao u defanzivu svojim predsjedničkim ukazima. To što je američki predsjednik uradio u doseljeničkoj politici, u ekološkoj oblasti ili na istorijskom približavanju sa Kubom, daleko prevazilazi značaj paketa poreskih olakšica. Ali, ti potezi nisu toliko atraktivni za predizbornu kampanju. Isto važi i za njegove inicijative za siguran i slobodan internet ili za pacifički sporazum o slobodnoj trgovini.

U ovom govoru Obama je bio dobar čak i tamo gdje inače pokazuje slabost – u spoljnoj politici. Njegov pledoaje za nastavak borbe protiv islamističkog terora povezao je sa izrazima solidarnosti sa Francuskom i svim zemljama koje teror ugrožava. Zaboravljeno je i predsjednikovo oklijevanje u Siriji i u odnosu prema ruskom predsjedniku Putinu. Obama u top formi mogao bi to oklijevanje čak predstaviti kao pobjedu oprezne diplomatije.

Barak Obama hoće da u dvije posljednje godine svog mandata istjera stvari na čistac. To će po svemu sudeći američku politiku učiniti još zanimljivijom. Međutim, to ne znači da će Obama izgubiti iz vida konflikte i izazove koji ga okružuju. Bez obzira da li se radi o američkim protivnicima ili saveznicima, svijet mora računati sa američkim predsjednikom koji će do kraja mandata ostati vjeran svojoj spoljnopolitičkoj agendi.