1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Novi NATO za krizna vremena

Tate Nurkin / br4. septembar 2014

Na samitu u Velsu, NATO mora dati odgovor na ruske akcije na istoku Evrope i pronađe odlučujući kurs za budućnost, smatra Tejt Nurkin, direktor Instituta za vojne nauke IHS Jane's Defence.

https://p.dw.com/p/1D5t1
Foto: Reuters

Samit NATO-a u Njuportu se bliži, a time i odlučujuća prekretnica u istoriji transatlantskog vojnog saveza. Po završetku Hladnog rata i terorističkih napada 11. septembra 2001. godine, strateški kontekst se po treći put u posljednjih 25 godina mijenja. Od Kijeva, preko Kirkuka, pa sve do Kabula i dalje, stara strategija zapadnog globalnog bezbjednosnog sistema dovedena je u pitanje. Kako bi u nova, nemirna vremena i dalje igrao važnu ulogu, NATO mora da preispita svoju strukturu, sposobnosti i pitanje članstva.

Iako ta reorganizacija ne može da se izvede preko noći, narednih dana bi mogli da budu učinjeni prvi koraci u tom smjeru. Glavni prioritet u Njuportu biće pronalaženje odgovora na situaciju u istočnoj Evropi. Međutim, donošenje odluke vezane za aktuelnu situaciju, trebalo bi da prate rasprave o viziji jednog novog Saveza, viziji koja bi saveznicima i njihovim partnerima trebalo da dâ novi zamah.

Odavno je bilo jasno da će ovo biti prelomna godina za NATO. Kraj misije ISAF u Avganistanu kojom rukovodi NATO, povlačenje vojnih snaga iz te zemlje i prelazak na misiju koja će obuhvatiti obuku, podršku i savjetovanje – sve su to ključna pitanja za savez koji je, poslije skoro dvanaest godina rata, izmoren.

Ruski potezi na Krimu i u istočnoj Ukrajini u ovoj, prelaznoj godini, intenzivirali su potrebu za promjenama i možda na duže vrijeme ugrozili sigurnost i stabilnost na istočnoj granici NATO-a. Trajna kriza povećala je egzistencijalne strahove istočnih članica saveza, kao i nordijskih partnera. Ona je takođe probudila mnoga pitanja vezana za buduće članstvo zemalja južne i istočne Evrope. A kada odgovori budu pronađeni, gotovo je sigurno da će uslijediti ruske reakcije.

Na nemire u istočnoj Evropi uticaće dalji razvoj krimske krize. Krim nije anektiran uobičajenim vojnim nasiljem, već korištenjem inovativnih vojnih sredstava: ljudi u „zelenom“ su se „provukli“, u blizini granice sa Ukrajinom izveden je veliki broj manevara koje su pratile ciljane informacije, odnosno dezinformacije i širenje nacionalizma. Bila je to mješavina zastrašivanja, strateškog rata, propagande i invazije. Ali nije bio pravi rat. Članice NATO-a na granici sa Ukrajinom ili Rusijom pritom su ustanovile da je taj savez za takvu strategiju bio potpuno nepripremljen. Još više zabrinjava to što bi isto moglo da se ponovi u drugim zemljama sa snažnom ruskom manjinom, prije svega u tri baltičke zemlje.

Sačuvati vjerodostojnost

Oružani sukobi u zapadnoj Africi, Libiji, Siriji i Iraku uznemiruju NATO, posebno one njegove članice koje najviše pogađa širenje nasilja, oružja i ekstremizma oko Sredozemnog mora. Pored toga, vojna alijansa je suočena i sa borbom protiv asimetričnih prijetnji, kao što su kibernetički napadi i poremećaji infrastrukture. Na kraju krajeva, sve se to dešava dok u pozadini SAD-e moraju da se izbore sa sve većom strateškom konkurencijom Kine.

Sukobi u sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku pokazuju kako bi dalje mogla da se razvije situacija u Avganistanu. Ukoliko se tokom ove i sljedeće godine bezbjednosna situacija u Avganistanu ne poboljša, vjerodostojnost NATO-a biće teško poljuljana. Potrebno je odgovoriti na osjetljivo pitanje: Zašto je poslije više od deset godina rata u Avganistanu bezbjednost i stabilnost u toj zemlji sve dalje?

Tate Nurkin
Tate NurkinFoto: IHS Jane's Defence

Sa tog dugačkog popisa konflikata neće biti lako izdvojiti prave prioritete i postići jedinstvo među zemljama članicama saveza. To je posebno problematično s obzirom na trenutne napetosti u transatlantskim odnosima, ali i zato što su vojni budžeti NATO članica isti ili manji nego ranije.

Članice NATO-a izdvajaju manje novca, a Rusija više

Članice NATO-a značajno smanjuju svoje vojne izdatke. Procjene Instituta Jane's Defence pokazuju da su u periodu od 2012. do 2014. u 13 od 20 zemalja drastično smanjeni vojni budžeti.

S druge strane, Rusija ulaže sve više novca u odbranu i nema naznaka da će se to promijeniti. Ruski vojni budžet 2012. godine nadmašio je budžet Velike Britanije i Francuske i našao se na trećem mjestu u svijetu. Rusko ulaganje u vojsku će sa 59 milijardi eura u 2014, najverovatnije biti povećano na 77 milijardi eura 2017. godine. Nakon aneksije Krima pojedine istočnoevropske zemlje su najavile da će za odbranu izdvajati više novca. Međutim, nedostatak političke volje i nesigurnost pogađa moć i strukturu vojnih snaga i utiče na veliku armiju NATO-a. Zbog svega toga, postavlja se pitanje da li atlantski savez zaista posjeduje potrebne odbrambene sposobnosti i na koji način i koliko dugo može da ih održi.

U Njuportu je NATO pred situacijom koju karakteriše velika nesigurnost i koju dodatno opterećuje slab odbrambeni instinkt vezan za velike izazove kao što je ruska intervencija u istočnoj Evropi.

U novonastaloj situaciji, NATO mora da donese važne odluke o odnosu prema Rusiji. Ali pritom mora da ima u vidu dugoročne perspektive, kao i da ostavi po strani kritične tačke, kako one ne bi uticale na buduću transatlantsku bezbjednost. U suprotnom bi sve vodilo ka jednom savezu koji je preopterećen, podijeljen ili povučen. Tačnije rečeno: u suprotnom bi se išlo u budućnost u kojoj moćna vojna alijansa nije optimalno postavljena i koja, u sve nesigurnija vremena, nije u stanju da se brine za stabilnu i sigurnu Evropu.