1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nov imidž doseljenika

9. oktobar 2012.

U Nemačkoj je poslednjih godina sve više visokokvalifikovanih doseljenika. Tako kažu rezultati novog istraživanja Instituta nemačke privrede. Ali, da li je i stav Nemaca prema doseljenicima ostao isti?

https://p.dw.com/p/16Ml1
Novi imidžFoto: rgvc/Fotlolia

„Kako to da tako dobro govoriš nemački?“ Novinarki i TV-voditeljki Elif Senel često postavljaju ovo pitanje, iako je rođena u Nemačkoj. „Ipak, ovde se vidi razlika među generacijama. Samo starije osobe postavljaju takva pitanja jer je mlađim osobama ovde normalno da imena ljudi, kojima je nemački maternji jezik, ne moraju da zvuče nemački“ - kaže Elif. Njeni roditelji došli su u Nemačku početkom 70-ih iz turske pokrajine Anadolije. Otac je bio jedan mnogih turskih gastarbajtera koje je Nemačka počela da zapošljava još 1950-ih i radio je kao strugar.

Nakon ponovnog ujedinjenja Nemačke, u zemlju se iz inostranstva doselilo mnogo osoba nemačkog porekla, takozvanih „povratnika“. A u prvoj deceniji 21. veka u Nemačku se doselio izrazito velik broj natprosečno obrazovanih osoba: prema studiji Instituta nemačke privrede, od ukupnog broja doseljenika 2009. godine njih 21 posto imalo je visoku stručnu spremu. „U Nemačku pristiže sve više visokoobrazovanih stranaca i to potiskuje predrasude o slabo obrazovanom gastarbajteru“ - smatra stručnjak za migracije Klaus Bade. Do 1. jula ove godine on je bio prvi čovek Stručnog saveta nemačkih fondacija za integraciju i migracije.

Utisak je pozitivan – uglavnom

„Sve u svemu, predstava o doseljenicima promenila se od negativne do pozitivne, uz neke izuzetke“ - objašnjava Bade. Kaže kako se na imigrante oduvek gledalo nekako neprijateljski: „50-ih godina prošlog veka to su bili Italijani koji zvižde za Nemicama, 80-ih i 90-ih su to bili kriminalci iz istočne Evrope, a danas su to uglavnom Romi koji u Nemačku dolaze iz novih članica EU, Rumunije i Bugarske.“ Predrasude i odbojnost stanovništva prema tim Romima dovode i do iskrivljene slike o Rumunima i Bugarima, iako iz tih zemalja u Nemačku dolazi i veliki broj visokoobrazovanih osoba.

Još jedan izuzetak od generalno pozitivnog „imidža“ doseljenika u Nemačkoj su, prema Badeu muslimani: „Štiva kao što je knjiga Tila Saracina 'Nemačka ukida samu sebe' su antiislamska propaganda jer se u njima pretpostavlja da su muslimani opasni i skloni fundamentalizmu.“

Rasprava o Saracinovoj kontraverznoj knjizi u kojoj se govori o neuspešnoj integraciji odrazila se i na rezultate takozvanog „migracionog barometra“, godišnjeg ispitivanja javnog mnjenja koje sprovodi Stručni savet nemačkih fondacija za integraciju i migracije. „Krajem 2009. godine, dakle pre objavljivanja knjige, većina ljudi je, bez obzira na to jesu li doseljenici odnosno njihovi potomci ili ne, zajednčki život Nemaca i doseljenika ocenila kao uglavnom pozitivan“, kaže Bade. „Samo godinu dana kasnije i kod jednih i kod drugih zabeležili smo značajan pad optimizma što se integracije tiče.“ Međutim, i taj se trend 2011. godine ponovno normalizovao. „To pokazuje da imigracono društvo može podneti znatno veća opterećenja nego što političari misle – ne da se isprovocirati žučnim raspravama.“ Ova istraživanja takođe pokazuju da Nemci, kao i doseljenici i njihovi potomci, imaju slične stavove: na primer, 60 posto ispitanika iz obe grupe želi da se u Nemačku doseli još visokokvalifikovanih stranaca, a 70 posto njih zalaže se za to da integracija uspe.

„Doseljenici imaju više samopouzdanja“

Problematična je i klasična razlika između doseljenika i njihovih potomaka s jedne i onih koji to nisu s druge strane, koju susrećemo u društvu, politici i medijima, smatra stručnjak za migracije Paul Meheril: „Da bismo u Nemačkoj stvorili pravu kulturu dobrodošlice, potrebno je da se bolje razume činjenica da ovde žive ljudi različitog porekla i izgleda“, kaže Meheril, profesor interkulturalnog obrazovanja na Univerzitetu u Oldenburgu. „Već izrazi kao što su 'osobe s migracionom pozadinom', 'imigranti' i 'potomci imigranata' pripisivanje su atributa stranosti.“

Novinarka Elif Senel primećuje novu klimu u ophođenju s ljudima ne-nemačkog porekla na nemačkoj televiziji: „U serijama i dokumentarnim sapunicama dosta često možemo da vidimo nekog iranskog lekara ili turskog brokera, a da se pritom na bilo koji način ne obrađuje njihovo poreklo.“

Sve u svemu, Nemačka je kao imigraciono društvo poslednjih deset godina postigla veliki napredak, stavovi o doseljenicima su u principu pozitivniji nego pre, smatra Elif Senel. „Ovo ima veze i s tim da su i doseljenici svesniji nekih stvari. Moji roditelji i mnogi drugi gastarbajteri ranije su želeli da budu neupadljivi i bili su jednostavno zahvalni što uopšte mogu da žive u Nemačkoj“, priseća se novinarka. „Međutim, preterana skromnost i zahvalnost sprečavaju čoveka da postane deo društva i da ga oblikuje. Onaj ko nastupa suverenije, njega više i poštuju.“

Autorin: Aleksandra Šerle
Redakcija: Jakov Leon

Journalistin Elif Senel
Elif SenelFoto: Elif Senel
Klaus Jürgen Bade
Klaus Jürgen BadeFoto: privat