Nogomet može biti i nešto drugo

Svjetski pokret za demokratizaciju nogometa i otpor njegovoj rastućoj komercijalizaciji ima svoje pobornike i u Hrvatskoj. Istaknula se po tome najšira zajednica navijača Hajduka, koja je čak preuzela izvjesne konkretne ovlasti nad svojim klubom. Dinamovi navijači pak slijede slične organizacijske principe, no većinski njihov dio odrekao se posjeta tribinama u Maksimiru, uslijed sukoba s autoritarnim prvim čovjekom kluba Zdravkom Mamićem.

Navijači varaždinskog Varteksa odvojili su se od kluba kad je promijenio ime i osnovali novi sportski kolektiv sa starim imenom, te danas nastupaju u županijskoj nogometnoj ligi. Pokret je zasad natjecateljski inferioran, ali bilježi vidan rast popularnosti i privlači sve više poklonika zasićenih trkom za novcem i neumjerenim glamurom u suvremenom nogometu.

Intrigantan i svakako osobit slučaj je onaj novog zagrebačkog kluba Zagreb 041. Osnovan je prošle jeseni, kad su navijači prvoligaša Zagreb iz Kranjčevićeve ulice Bijeli anđeli odlučili dići ruke od te stare i čuvene institucije. Njihovo neslaganje s klupskim gazdom Draženom Medićem kulminiralo je i dovelo do neopozivog razlaza, a oni su se posvetili novom početku. Riječ je inače o jedinstvenoj navijačkoj skupini u Hrvatskoj koja se već tradicionalno protivila nasilju i rasizmu u nogometu. Novoosnovani klub Zagreb 041, koji će već ovog ljeta krenuti s natjecanjem u najnižem rangu – jer takvo je pravilo – slijednik je načela koji su njegovi osnivači i navijači ponijeli kao popudbinu.

Demokratski nogomet

Novake u hrvatskom nogometu posjetili smo za vrijeme njihova treninga u naselju Travno, ispred tzv. Mamutice. Pred ekipom je svega još dva do tri mjeseca priprema, a potom se uključuju u 3. Zagrebačku nogometnu ligu. Jedna njihova karakteristika neminovno upada odmah u oko: već sad među njima je nekoliko tamnoputih igrača, Afrikanaca. I trener Celestine Olisa je crnac, ali ne radi se o komercijalnim akvizicijama s međunarodnog nogometnog tržišta, nego o izbjeglicama, azilantima i tražiteljima azila u Hrvatskoj. Smješteni su u obližnjem prihvatilištu u naselju Dugave, a sad su punopravnim dijelom udruge te kluba Zagreb 041, skupa s Bijelim anđelima i drugim osnivačima i aktivistima.

Zagreb 041, koji u nazivu ima stari telefonski pozivni broj grada kao zaštitni znak, smišljen je otpočetka kao inkluzivni projekt u svakom demokratskom smislu. Pružanje ruke azilantima kao ravnopravnim sudionicima ove igre ustvari je politički čin značajniji i od onoga natjecateljskog i predstavlja avangardu globalnog pokreta „Against modern football“. Protiv svega onoga profiterskog i nenarodnog u današnjem vrhunskom nogometu.

Zlatko Nikolić, stalni sudionik klupskog savjeta, tumači nam ideju vodilju: „Sve je ustrojeno po horizontalnom modelu. Nije nam bilo dovoljno da navijači i članovi naše udruge vode klub, nego da u tome budu jednaki i igrači. Već nas je ukupno stotinjak, ravnamo se po direktno-demokratskim principima“.

Obezvređivanje navijača

Što se tiče azilanata, saznali smo i za jedan bizarni paradoks vezan uz njihovo uključivanje u hrvatske nogometne tokove. Ti ljudi koji su načelno zbog smrtne opasnosti pobjegli iz svojih domovina, moraju prema međunarodnim pravilima dobiti potvrdu svojih zavičajnih sportskih saveza da nisu registrirani članovi nijednog od tamošnjih klubova. U protivnom ne mogu nastupiti za neki klub u Hrvatskoj ili drugdje i to će biti prilična teškoća za rast Zagreba 041.

Drugi najveći problem jesu infrastruktura i financije: klub nema svoje igralište niti prihode. Nada se razumijevanju Sveučilišta u Zagrebu koji bi mu mogao ustupiti prostor u kampusu Borongaj, a donatorske večeri i sponzorski paketi mogli bi pokriti dio troškova natjecateljskog poslovanja.

Obratili smo se na koncu i Draženu Mediću, želeći čuti njegov komentar na činjenicu da mu navijači napuštaju klub. Pritom je riječ o navijačkoj skupini čiji se značaj s ponosom ističe na aktualnoj internetskoj stranici kluba iz Kranjčevićeve. „Znate li vi koliko njih ima“, uzvratio je na to Medić i odmah nas uputio na svoj izračun: „Dakle, ima ih šest do osam“. Upitali smo ga zatim misli li pritom da je odlazak Bijelih anđela nevažan po NK Zagreb i zašto u tom slučaju na internetu ističu njihovu navijačku skupinu kao bitnu sastavnicu kluba. „Ne čitam našu internetsku stranicu“, zaključio je razgovor Dražen Medić.