Njemačka razmatra uvođenje vinjete

Za strance su njemačke autoceste pravi raj: dok se u susjedstvu gotovo svuda plaća za korištenje cesta, za strance je vožnja po slavnom "Autobahnu" besplatna. Domaći vozači svoje autoceste financiraju plaćanjem poreza na osobna vozila i gorivo.

Prijeko potreban novac

No to odavno nije dovoljno za održavanje i gradnju novih autocesta. 13.000 kilometara klasičnog "Autobahna" i oko 40.000 kilometara proširenih automobilskih cesta guta ogromne svote. Unatoč tomu stanje nekadašnjeg njemačkog ponosa se drastično pogoršalo. Tko god je u posljednje vrijeme prolazio njemačkim autocestama mogao se i sam u to uvjeriti: beskonačni zastoji, mnogobrojna gradilišta i loše stanje kolnika stvarnost su u mnogim dijelovima Njemačke, posebice onim zapadnim.

Na istoku zemlje, u bivšoj DDR, infrastruktura je mnogo mlađa pa su i prometnice u mnogo boljem stanju. No otkuda smoći tolika sredstva kojima bi u najkraćem mogućem roku trebalo prionuti obnovi njemačkog "Autobahna"? Sada ponovno na politički dnevni red dolazi uvođenje cestarina ne samo za teretna vozila, koja je već na snazi nekoliko godina, nego i za osobna.

Populizam ili nešto drugo?

Glavna pokretačka snaga koja se krije iza zahtjeva za uvođenjem cestarina je bavarska Kršćansko-socijalna unija (CSU) koja zajedno s Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) na saveznoj razini čini Uniju CDU/CSU. CSU je kao jedan od uvjeta za sastavljanje vlade naveo upravo uvođenje cestarina za njemačke autoceste. I to samo za strance. Mnogi su ovaj CSU-ov zahtjev doživljavali kao čisti populizam kojim se podilazilo biračima u CSU-ovoj Bavarskoj koju je i najlakše zapaliti pričama o nepravednosti činjenice da njemački vozači u susjedstvu (Austrija, Švicarska, Češka) plaćaju poprilične cestarine dok istodobno vozači iz ovih zemalja njemačke "Autobahne" koriste besplatno. "To je čista propaganda. Čovjek se mora zapitati što bi takve mjere uopće donijele", kaže Alexander Eisenkopf stručnjak za promet sa sveučilišta u Friedrichshafenu.

Cestarine uz manji porez

Ovo pitanje je jedno i od glavnih tema trenutnih koalicijskih pregovora između Unije CDU/CSU i Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD). Uvođenju cestarina se protivi ne samo SPD nego i veći CSU-ov partner CDU. I sama kancelarka Angela Merkel se u nekoliko navrata tijekom predizborne kampanje jasno pozicionirala kao protivnica uvođenja cestarina. Dosada se kao jedan od glavnih argumenata protiv cestarina za strance navodila nespojivost uvođenja cestarina samo za strance što je protivno zakonima Europske unije.

No CSU argumentira kako bi bilo moguće uvesti cestarinu za sve vozače, ali bi istodobno bilo moguće njemačkim vozačima smanjiti porez na osobna vozila čime bi oni ipak nekako bili financijski privilegirani. Pitanje poreza leži u nadležnosti samih zemalja članica. Tu Europska komisija nema što prigovoriti i utoliko je to model koji predlaže CSU.

Vinjete isplativije od naplatnih kućica

Nadalje se postavlja pitanje, kako bi Njemačka naplaćivala svoje cestarine. Nameće se najjeftinije rješenje koje je na snazi u Sloveniji ili Austriji a to je vinjeta. Od naplate cestarina ovisno o obimu korištenja, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, Italiji ili Francuskoj, stručnjaci odvraćaju zbog prevelikih troškova. "Kakav je smisao od toga ako na cestarinama uberemo milijardu eura ako ulaganje i održavanje naplatnog sustava košta 800 milijuna", kaže CSU-ov političar Eberhard Rotter za Deutsche Welle. Cilj mora biti, kako je naglasio, da najveći dio sredstava zaista bude namijenjen održavanju i gradnji autocesta. On procjenjuje da bi godišnja vinjeta za Njemačku mogla stajati oko 100 eura što je još uvijek (barem za one koji se mnogo koriste autocestama) povoljnije nego u Francuskoj gdje se za 100 km vožnje u prosjeku plaća 5 eura.

No bez obzira na to koliko će Njemačka utržiti od cestarina - ako uopće budu uvedene, mnogo je važnije pitanje hoće li ta sredstva biti namjenski utrošena ili kao i dosad biti potrošena na krpanje rupa u proračunu. Njemački vozači kroz razne oblike poreza i sada godišnje pune državnu blagajnu s 53 milijarde eura. No manje od jedne trećine ove svote biva zaista utrošeno na gradnju i održavanje autocesta. "Mislim da bi vozači bili spremni platiti i više kada bi bili sigurni da taj novac odlazi na gradnju autocesta", zaključuje Eisenkopf.

AutorI Marlena Busch/Nenad Kreizer

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić