1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ni Kina nema čarobni pasulj

11. novembar 2012.

Od novog rukovodstva u Kini treba očekivati najpre nastavak uspostavljenog kursa. Ipak, to ne znači da će Pekingu uspeti da održi ogroman privredni rast, kaže u intervjuu za DW stručnjak Eberhard Zandšnajder.

https://p.dw.com/p/16glX
Foto: Reuters

U Pekingu do srede traje kongres Komunističke partije Kine, sa 80 miliona članova najveće i najmoćnije partije sveta. Posle deset godina, menja se i vladajuća garnitura. Predsednik Hu Đintao i premijer Ven Điabao ustupaju mesta Siju Đinpingu i, najverovatnije, Liju Kećangu. Šta znači promena vlasti u kineskom sistemu i kakav će biti dalji kurs Pekinga – o tome smo razgovarali sa stručnjakom za Kinu Eberhardom Zandšnajderom, koji je na čelu Nemačkog društva za spoljnu politiku.

DW: Mnogo se govori o dva čoveka koji će voditi Kinu to su Si Đinping i Li Kećing. Šta se od njih može očekivati?

Eberhard Zandšnajder: To su dvojica novajlija, ali veoma iskusnih novajlija. Već su prethodnih deset godina proveli u Stalnom odboru Politbiroa, a to je centar odlučivanja u Pekingu. Uzmimo recimo Sija Đinpinga – on zna kako stvari funkcionišu, ne mora da se uhodava u funkciju. Već je primao strane goste, imao važne posete poput one Sjedinjenim Državama. Za razliku od ovdašnjih političara, Đinping je imao pet ili deset godina vežbe za funkciju predsednika i neće imati problema da se adaptira.

Šta očekujete od ovog dvojca i nove garniture?

Najjednostavnije rečeno, očekuje se nastavak trenutnog kursa koji je, iz ugla partijskog rukovodstva, bio veoma uspešan. U pitanju su opšti ciljevi – nastavak politike otvaranja i reforme. To su sve reči iza kojih se krije želja za daljim ekonomskim razvojem – upravo će to biti glavni zadatak novog rukovodstva.

Da li novo rukovodstvo može da održi ovaj stepen ekonomskog rasta na koji smo navikli od Kine poslednjih godina?

Verovatno ne može – ni u Kini nemaju čarobni pasulj. Kada krećete od veoma niskog razvoja, relativno je lako dostići dvocifrene procente rasta. Ali kada nakon 30 godina dostignete neki nivo, rast postaje sve teži. Otežavajuće okolnosti su prilike u svetskoj politici, kineska potreba za energijom i brojni interni problemi – recimo neefikasna državna preduzeća. Ako novo rukovodstvo uspe da zadrži ovaj rast, treba im skinuti kapu.

Hoće li se kineska politika dalje otvarati?

To je odlazeći šef Hu Đintao jasno najavio, ali to je standardna fraza. Kažem „fraza“ jer već 35 godina je „otvaranje“ deo obaveznog rečnika u Pekingu. Uzmimo recimo monetarnu politiku – još ne možemo reći da se Kina otvorila na tom polju. Ipak, polako Kina menja i monetarnu politiku, želi da učini juan jačim kako bi otklonila kritike iz Vašingtona, ali i stekla vodeću svetsku valutu uz dolar i evro. To je veliki cilj i pokazuje na koji način se Kina otvara.

Deutschland China Politikwissenschaftler Eberhard Sandschneider
Eberhard Zandšnajder veruje da i kineski uspon ima krajFoto: DGAP/dapd

Kina nije potpuno demokratska zemlja – svet će u njoj imati nešto drugačijeg ekonomskog partnera nego u Americi?

To je tačno, ali to važi za čitav niz zemalja koje preuzimaju svetsku ekonomiju. Govorimo često o novih 11 ekonomskih sila, a mnoge među njima nisu baš demokratske. Pre 20 godina smo sanjali da se demokratija i tržišna privreda međusobno prožimaju, ali to je bila zabluda. Autokratski sistemi samo jačaju jer imaju i ekonomski uspeh. Ali ponavljam da ni kineski uspon neće trajati doveka i da će Peking morati da stvara ne samo jaku ekonomiju nego i jako društvo. Pitanje je da li je tako nešto trenutno moguće u Kini. Autokratije nisu jednako sposobne za stabilnost poput demokratija.

Intervju: Tobijas Armbrister / Nemanja Rujević
Odg. urednik: Ivan Đerković