Nestajanje civilnog društva u Rusiji

U februaru 2014. će Sočiju biti održane Zimske olimpijske igre. Aktivisti upozoravaju na uništenje životne sredine i zloupotrebu radnika koji su doputovali iz drugih krajeva kako bi u tom ruskom gradu na crnomorskoj obali gradili stadione i smještaje. Ipak njegove kolege u Sočiju su morale da ćute – preveliki je strah od represalija, kaže Solovkin, koji je 2002. godine, nakon pokušaja atentata, morao da pobjegne iz svog rodnog grada.

I Ulrike Gruska iz „Reportera bez granica“ opominje da „ne smiju da nas zaslijepe šarene slike iz Rusije“. Ruska država kontroliše tri velika televizijska kanala. Izuzev nekoliko hrabrih izuzetaka, na ruskoj televiziji skoro i da nema slobodnog, nezavisnog izvještavanja. Pristalice predsjednika Vladimira Putina sjede „u kontrolnim sobama“ i sebi i svojim kolegama nameću samocenzuru. Skoro svi izvještaji prethodno su snimljeni kako bi, ako je neophodno, kritički izvještaji bili odstranjeni uoči emitovanja. Novinari su naučili da ćute. Ko suviše kritikuje, odavno je otpušten, kaže Gruska, autorka studije „Kremlj na svim kanalima“, koja je u ponedjeljak (7.10.) predstavljena u Berlinu, na godišnjicu smrti novinarke Ane Politkovskaje koja je bila veliki borac za ljduska prava, a koju su 2006. ubili još uvijek nepoznati počinioci.

„Ljudi se plaše“

To je bio povod za borce za ljudske prava u Berlinu da sumiraju bilans: pooštravanje slobode štampe sprovedeno je „nizom strašnih zakona“, usvojenih za vrijeme trećeg mandata predsjednika Putina, kaže Svetlana Ganuškina iz ruske organizacija za ljudska prava „Memorijal“: od pooštravanja prava na okupljanje, preko cenzure interneta, zakona protiv širenja „homoseksualne propagande“, do zakona koji primorava nevladine organizacije, kao što je „Memorijal“ da se registruju kao „strani agenti“, ukoliko su politički aktivni i novac dobijaju iz inostranstva. „U Rusiji pod Putinom, svjedoci smo uništavanja civilnog društva“, kaže Ganuškina.

Zakon o agentima služi „samo tome da ljudi moraju sebe da diskredituju i da se pomalo plaše“, potvrđuje Peter Frank, stručnjak za Rusiju organizacije „Amnesti internešenel“. Zakon je vrlo široko formulisan, a njegova primjena proizvoljna. „On može svakog da pogodi, čak i udruženje zaštitnika ždralova“. Nevladine organizacije su od uvođenja zakona početkom godine, neprestano zauzete time da moraju da se brane. Ganušnika potvrdno klima glavom. I „Memorijal“ očekuje sljedeće ročište pred sudom. „Borimo se svim sredstvima protiv oznake 'agent'. Nismo spremni da zakačimo žutu zvijezdu. Svi mi znamo šta se dešava kada se nosi žuta zvijezda.“

„Laž i propaganda“

Ipak Ganuškina ne priželjkuje bojkot Olimpijskih igara. „Političari bi, međutim, trebalo da razmisle da li zaista žele da doputuju, jer bi time legitimisali ono što se dešava u Rusiji“. Pod rječju „ono“, Ganuškina podrazumijeva povrede ljudskih prava, represivne zakone i pogoršanje slobode mišljenja u Rusiji. Ruski novinar Sergej Solovkin nada se da strani mediji neće biti zaslijepljeni šarenim slikama, „lažima i propagandom“ Kremlja, već da će sami ukazati na lošu situaciju u pogledu ljudskih prava. Jer, njegovi prijatelji u Sočiju, moraju da ćute.

Autori: Roman Gončarenko / Ivana Ivanović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić