1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Neki novi skakavci su nam pojeli godine

11. mart 2013.

Posle ubistva Zorana Đinđića, na mesto premijera Srbije došao je njegov partijski kolega Zoran Živković. Deset godina posle tog događaja, Živković sebe i svoju Novu stranku vidi kao nastavljača Đinđićeve politike.

https://p.dw.com/p/17uoy
Foto: DW/I. Petrovic

„Zoran je mrtav i nema mogućnosti da se oživi, a Srbija je i dalje u problemima. Moramo da nastavimo da je popravljamo, da je modernizujemo, da je reformišemo, da je vodimo kroz tranziciju, i tu je ono što je Zoran radio i ono što je ostavio kao putokaze svog delovanja vrlo značajno i korisno za svakoga ko hoće Srbiju da učini zdravom, modernom, evropskom državom.

Nova stranka osniva se sa ciljem da se nastavi put koji je prekinut početkom 2004. godine, kada je Zoranova Vlada koju sam ja tada vodio, otišla sa političke scene. Mislim da je to naša obaveza prema budućim generacijama, jednim delom, bez patetike, i prema pokojnom Zoranu.“

Naslednici Đinđićeve politike?

„Ja jesam bio njegov najbliži saradnik i u tom smislu ja nastavljam ono što sam radio kao njegov saradnik, ali još jednom da ponovim, bez ikakve ambicije da zamenim Zorana Đinđića. To je nemoguće. Ne postoji niko na političkoj sceni Srbije osim ljudi koji su zajedno sa mnom u Novoj stranci, koji na bilo koji način pokušavaju ozbiljno da nastave ono što je on započeo.

Beograd 15. mart 2003. - sahrana Zorana Đinđića
Beograd 15. mart 2003. - sahrana Zorana ĐinđićaFoto: AP

Postoje mnogi koji se hvale poznanstvima sa njim, prijateljstvima, uticajem na njega i svim tim stvarima. Puna je estradno-politička scena Srbije, puna je tih nekih lažnih Zoranovih prijatelja, ali ja mislim da njima ne treba davati bilo kakav značaj. Zoran je uvek tražio i proveravao - ne šta ljudi govore, nego šta ljudi rade. I tako je i birao svoje saradnike. Njegova metafora da sa njim može da radi samo neko ko preskače jedan stepenik, znači kad korača uz stepenište ide na dva stepenika, neki su shvatili ozbiljno pa su trčali ispred njega kad bi bili na stepeništu. Ali to je u stvari bila njegova procena da li je neko dovoljno rešen i spreman da radi brzo i efikasno.

Mislim da ni Demokratska stranka, čiji je Zoran bio predsednik, niti oni iz drugih stranaka koji se pozivaju na njega, nemaju pravo da to govore. Oni su samo ljuštura organizacije koju je stvarao Zoran Đinđić, bez sadržaja. A posebno je tragično, bezobrazno i vulgarno da neko sadašnju vlast i neke predstavnike sadašnje vlasti, koalicije, bivših radikala i bivših Miloševićevih socijalista, da bilo koga iz te koalicije upoređuje sa Zoranom Đinđićem po bilo kom osnovu.“

Propuštene šanse

„Prošlo je tačno deset godina. Ništa se u Srbiji nije promenilo nabolje, naprotiv. Srbija ima iste one probleme koje je imala tada, a koji su mogli da budu rešeni, kao i neke probleme koji su stvoreni u zadnjih sedam-osam godina. To je pre svega korupcija biblijskih razmera, koja je potpuno, kao kancer, obuzela biće Srbije. U tih osam godina, od 2004. do danas, propušteno je vreme, propuštena je prilika. Neki novi skakavci su pojeli sve te godine – u svojoj zabavi ili ličnom otimanju bogatstva. A Srbija je ostala, ne tamo gde je bila u Zoranovo vreme, nego je, ponavljam, nekoliko koraka nazad.

Pred kraj 2003. godine, kad sam vodio tu Zoranovu vladu, naravno kao posledica njegovog liderstva, Srbija je upoređivana sa Bugarskom, sa Rumunijom, sa Hrvatskom. Sve te države su danas u Evropskoj uniji ili je Hrvatska tu, samo što nije. A danas kad se govori o Srbiji, ona se upoređuje sa Makedonijom, Albanijom, Bosnom, Crnom Gorom i Kosovom. I tu nije lider među njima, nije najbolja u tom poređenju. Mi smo 2003. bili 73. na svetskoj listi za uslove poslovanja i za strana ulaganja. Danas smo iza stotog mesta. Poslednji smo na svetu po nekim stvarima kao što je dobijanje građevinske dozvole, registrovanje preduzeća i tako dalje. To nema veze sa Zoranovom Srbijom i Zoranovom vizijom moderne buduće Srbije.“

Iskrenost aktuelne vlasti

„Iskreno sumnjam u iskrene namere ovih koji danas vrše vlast. Sumnjam i u njihove iskrene želje da Srbija bude deo Evropske unije. Sumnjam i u njihovu iskrenu želju da se bore protiv korupcije i kriminala. I za to, proteklih nekoliko dana, preko ovih svih afera koje su se desile, imamo potvrdu te moje sumnje.

Delovalo je tih proteklih šest meseci lakovernima i onima koji se lako zaljubljuju da, eto – to je neka božija pravda, da oni koji su doveli Srbiju na ivicu propasti u devedesetim godinama, sada te iste stranke sa nekim malo drugačijim ljudima i malo promenjenim ljudima treba da nas vrate sa tog opasnog pada, da to prestane. Ali ove afere u kojima je učestvovao predsednik Vlade i objašnjenje potpredsednika Vlade, zaduženog za borbu protiv kriminala, gde kaže da kontakti sa Šarićevim kriminalcima nisu razlog za pad Vlade, apsolutno su dokaz da su moje sumnje opravdane.

Voleo bih da moje procene budu netačne i da me iznenade i Vučić i Dačić i Nikolić i ovi drugi, i da učine nešto dobro u svojoj dvadesetogodišnjoj političkoj karijeri. Ali bojim se da ću biti u pravu.“

Pripremili: Ivica Petrović / Ana Bogavac
Odgovorni urednik: Ivan Đerković