1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ne po svaku cenu!

Gero Šlis1. april 2015.

Sjedinjene Američke Države čine sve što je njihovoj moći da pregovori o iranskom atomskom programu ne propadnu. „Sporazum postignut po svaku cenu nikome ne bi koristio“, upozorava Gero Šlis.

https://p.dw.com/p/1F0X7
USA Iran Atomgespräche Kerry und Sarif in Lausanne
Foto: Reuters/B. Smialowski

Zapad je u početku zahtevao da Iran u potpunosti obustavi program obogaćivanja urana. Osim toga, Iran ne sme da proizvodi rakete koje mogu da atomske bombe odnesu u druge daleke zemlje. Zahtevi su odavno poznati. Za stalne članice Saveta bezbednosti i Nemačku je u Lozani pre svega reč o tome da se Iran bar na godinu dana spreči da proizvode atomsku bombu. Time bi se dobilo vreme da se zemlja, u slučaju eventualnog raskida ugovora, kroz privredne sankcije i vojne akcije spreči da napravi atomsku bombu. Međutim, Iran je lukav pregovarač. To je pokazao nedavnim iznenađujućim zaokretom kada je ta zemlja trebalo da brodovima u Rusiju pošalje obogaćeni uran. Osim toga, Iran često zna da prevari Zapad.

Izgleda da američki predsednik Barak Obama želi sporazum po svaku cenu. Odjednom nije neophodno ni da Iran nuklearni materijal prebaci u Rusiju. I kada je reč o trajanju ugovora, SAD su očito zadovoljne da to bude deset godina, dok bi Francuzi da on traje 15.

Obama se bori za spoljnopolitičku uspeh

Američki predsednik se u preostale dve godine mandata bori za svoju spoljnopolitičku zaostavštinu. S obzirom na neuspehe na spoljnopolitičkom planu, nije mu ostalo mnogo prostora za delovanje. Sećamo se da Obama ni iz „Arapskog proljeća“, niti iz pružene ruke Kinezima, nije uspeo da otvori novo političko poglavlje. Bliskoistočna mirovna misija njegovog izaslanika Kerija završila se katastrofalno, a ono što je ostalo od novog početka sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, može se svakodnevno videti u Ukrajini.

Deutsche Welle Gero Schließ
Gero Šlis, DWFoto: DW/P.Henriksen

Nuklearni dil sa Iranom poslednji je preostali prestižni spoljnopolitički projekat. Međutim, u igri je mnogo toga. Iran naoružan atomskim oružjem mogao bi da poljulja ravnotežu među dosadašnjim nuklearnim silama, kojima, pored Pakistana, pripadaju i Indija i Izrael. Na putu prema iranskoj atomskoj bombi, Izrael bi mogao da se oseti pozvanima da izvede preventivne vojne udare. Iranski najveći rival – Saudijska Arabija, uradiće sve da postane atomska sila. Iran se kao regionalna sila već doveo u veoma opasnu poziciju i time izazvao vodeću sunitsku silu – Saudijsku Arabiju. Sirija, Irak i Jemen su mesta na kojim se Iran i Saudijska Arabija bore za prevlast u regionu.

Sporazum sa fascinantnom perspektivom

Sigurno je da sporazum ima potencijal da dinamiku u čitavom regionu Bliskog i Srednjeg istoka promeni – i nabolje, ali i nagore. Međutim, većina u Biloj kući su optimisti. Može se sagledati svet u kom „nuklearno pripitomljeni“ Iran može da čini i dobre stvari. Na primer: da se pod vođstvom SAD bori protiv samoproglašene „Islamske države“, da vrši pritisak na sirijskog diktatora Asada da podnese ostavku, da odvrati Hamas i Hezbolah od toga da na Izrael vrše terorističke napade, da pomogne u tome da šiitski Hutisti u Jemenu priznaju dosadašnjeg predsednika i pomognu u sprečavanju dalje destabilizacije regiona.

Poželjno je da do toga dođe. U međunarodnoj zajednici ponovo prihvaćeni Iran bi, kada je reč o opasnim regionalnim konfliktima, možda mogao da ima konstruktivnu ulogu. To je perspektiva koja fascinira i koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Međutim, sada se mora raditi na sporazumu bez bilo kakvih propusta, sa jakim inspekcijskim kontrolama i preciznim pretnjama sankcijama za slučaj da Iran počne ponovo da vara. Onaj ko to želi da postigne, ne sme da ostavlja utisak da želi sporazum po svaku cenu.