1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Ne mirim se s državom već s određenim ljudima"

Dubravka Ugrešić, spisateljica iz Zagreba koja je tijekom devedesetih zbog medijskih napada napustila Hrvatsku, predstavila je u Beogradu knjigu "Napad na minibar". Što misli o Hrvatskoj i zbog čega se ne vraća?

Dubravka Ugrešić

Dubravka Ugrešić

Da je živjela u nekoj drugoj državi, vjerovatno bismo o njoj govorili isključivo kroz njeno književno stvaralaštvo, no umjesto toga o njoj se mnogo više govori kao o ženi koja oštro kritizira režim i društvo na prostoru bivše Jugoslavije, posebno Hrvatske.

Dubravka Ugrešić je autorica velikog broja nagrađivanih romana, bila je i u užem izboru za prestižnu Bookerovu nagradu za roman “Baba Jaga snijela jaje”, a osim što piše, radi i kao gostujuća predavačica na nekoliko svjetskih sveučilišta. Široj publici je poznata po romanu “Štefica Cvek u raljama života” po kojem je redatelj Rajko Grlić snimio cjelovečernji film.

Nešto redovitije u Hrvatskoj

Od 1993. godine živi i radi u Amsterdamu, a tek od nedavno redovitije dolazi u Hrvatsku i daje izjave za medije. Mediji su upravo ti, koji su devedesetih imali veliku ulogu u njenoj odluci da napusti zemlju. Iz današnje perspektive, kaže, stvari se jesu promijenile, ali ne mnogo.

Autorica tijekom promocije knjige u Beogradu s vlasnikom izdavačke kuće Fabrika knjiga Dejanom Ilićem i teoretičarem likovnih umjetnosti Branislavom Dimitrijevićem

Autorica tijekom promocije knjige u Beogradu s vlasnikom izdavačke kuće Fabrika knjiga Dejanom Ilićem i teoretičarem likovnih umjetnosti Branislavom Dimitrijevićem

“Naravno da su stvari puno opuštenije, manje su napete, manje su rigidne, mediji imaju neki drugi jezik, nego onaj koji je bio korišten kada su mene mediji napadali, tako da je sve drugačije. Pitanje je koliko se meni sve to skupa sviđa. Ne sviđa mi se. Mislim da su mediji u katastrofalnom stanju, nema nikakvog ozbiljnog kritičkog promišljanja, ono ne postoji ni na kom nivou, nekako je sve kaotično od danas do sutra, lopovi domaći su pojeli sve poput termita, nema nikakve vizije, tamo se ne zna što će se graditi ni koji komad ceste će se graditi a kamoli nešto drugo, školstvo je u strašnom stanju… Mislim da je taj prostor kaotičan, dinamičan, jako puno toga je slomljeno, jako puno toga je provinicijalizirano, jako je puno vremena potrebno da bi se taj prostor resetirao”, pojasnila je Dubravka Ugrešić.

Upitana je li se spremna pomiriti s Hrvatskom, odgovara kako je to ne zanima jer se ne miri s državom već s određenim ljudima. Iz perspektive nekoga tko već skoro dva desetljeća živi izvan ovih prostora, ona kaže da situacija ne izgleda ružičasto. “Sve što se događa tu tiče se i mene, nisam ja sad blaženi stranac koji dolazi i kontrolira teren, nego se tiče mene moje obitelji, prijatelja… Nije ružičasto, sve skupa je prilično strašno. Strašni su ti sistemi, način na koji funkcioniraju, strašne su te države koje uopće ne znaju kako funkcioniraju, strašna je ta korupcija, strašan je način političkog mišljenja ukoliko ga uopće ima, tako da ne vidim ništa što bi bilo sad inspirativno”.

Mehanizmi brisanja nepoželjnih

Otvaranjem izložbe “Početnica za nepismene” u galeriji Grafički kolektiv Dubravka Ugrešić je počela višednevno gostovanje u Beogradu. Povod je izlazak njene nove knjige eseja „Napad na minibar“ u izdanju Fabrike knjiga.

Dubravka Ugrešić

Više nije vještica

“Knjiga je vrlo dobro složena. Imate uvodni ili početni esej, a to je - Opijum i u kojem govorim o tome kako je, zapravo, taj “religiozni gen” u svima nama jak i kako on određuje čitavu našu kulturu. Knjiga ima četiri dijela, osim tog uvodnog eseja slijede vrlo kratki eseji koji su o svemu i svačemu, od politike, migracija, umjetnosti i svega drugog. U četvrtoj se sekciji nalaze politički eseji. Tema prvog je Goli otok, moj posjet Golom otoku, tema drugog je Radovan Karadžić, što znači njegovo uhićenje i sve to skupa, i treći esej je nov, kojeg sam napisala o tomu kako sam postala vještica”, rekla je.

A vještica je postala zahvaljujući ”Investigativnom timu tjednika Globus” i tadašnjem predsjedniku PEN centra, koji su je devedesetih godina, zajedno s još četiri kolegice, Jelenom Lovrić, Radom Iveković, Slavenkom Drakulić i Vesnom Kesić, razapeli preko medija, optuživši je za antidržavno djelovanje. Svih pet žena iz pera Slavena Letice dobile su nadimak “Vještice iz Rija”. Petanest godian nakon toga, uslijedili su sudski procesi i Dubravka Ugrešić je dobila spor s Globusom. Danas na to sve to gleda malo drugačije, interesantni su joj društveni mehanizmi kojima se uklanja nepoželjna jedinka, grupa ili cijeli jedan period.

“Kada imate nepoželjnu jedinku ili grupu, vrlo je zanimljivo vidjeti koji su to društveni mehanizmi obračunavanja sa tom jedinkom. Najlakše je nekoga napasti u novinama, prirediti nekakvu medijsku harangu, to je vidljivo, to svi razumijemo , to svi znaju, ali mislim da postoje tajne manje transparentne strategije obračunavanja s tim nepoželjnim jedinkama, zvali se oni narodni neprijatelji, državni neprijatelji, bilo što. Mislim da je u pitanju princip umrtvljivanja ili pokapanja, strategijama brisanja… Zanimljivo je, to sam primjetila u jeziku u hrvatskim medijima, kako mladi ljudi kažu: "Ma ne, ne, to spada u devedesete". Svi znaju da se tada dogodilo nešto važno , ali sve što se hoće maknuti, kaže se ma to je bilo u devedesetim. Kao da su oni već svi u dalekoj budućnosti. Istovremeno takvom jednom frazom ti nekog pokapaš, nekog brišeš, i pokazuješ da nisi spreman o tome uopće razgovarati. Zapravo to je samo još jedna forma izopćenja jer nećeš komunicirati s čovjekom koji je pokopan”, pojasnila je.

Kultura amatera

Izložba “Početnica za nepismene” zapravo je vizualni nastavak eseja napisanog početkom devedesetih u kojem ona kroz Početnicu, zapravo vidi metaforu raspada zemlje.

“U Početnici su svi bili svi zajedno: i Milan i Ivan i Džafer, i odjednom su se svi oni posvađali, posvađala se ćirilica s latinicom, oni avioni pod slovom A stvarno su krenuli bombardirati naša sela i naše gradove, i tako je iz jedne perspektive početnice nikla ta metafora rata i raspada. Ono što se dalje događalo je također izašlo iz Početnice. Imali ste proizvodnju novih srpskih bukvara i hrvatskih početnica i bosanskih vjerojatno podijeljenih na tri. Imali ste taj razvod jezika, razvod latinice i ćirilice. Današnja djeca u Hrvatskoj ne znaju ćirilicu, to su strane zemlje i strane književnosti i drugi pejsaži. To je bio taj kontekst. Ovaj ponovni interes za početnicu spada u novi kontekst”.

U eseju “Karaoke kultura”, objavljenom u knjizi i vodiču kroz izložbu, Dubravka Ugrešić govori o novoj kulturi koja je preplavila svijet – kulturi amatera koja je nastupila zahvaljujući tehnologiji, internetu. Pojavu povezuje s komunizmom u kojem su također svi mogli biti umjetnici. Sama se mnogo više okreće teoriji i znanstvenim radovima nego književnosti.

“Sve sam više sklona literuaturi kulturnih studija, povijesnim događajima i sociološkim studijima, zato što su znanstveni radnici počeli pisati puno bolje od mnogih tobožnjih profesionalnih književnika. Te knjige su zanimljive kao detektivski romani. Mislim da su se i tu granice strašno pomakle, znastvene knjige naprosto više nisu dosadne kao što su bile , mnoga književna djela su postala dosadna a nisu bila”, kaže Dubravka Ugrešić.

Višednevno gostovanje u Beogradu završila je sudjelovanjem na okruglom stolu “Humanistika u tranziciji”, zajedno sa novinarom, piscem i nekadašnjim glavnim i odgovornim urednikom Feral Tribunea, Viktorom Ivančićem.

Autorica: Žarka Radoja, Beograd

Odg. ur.: Snježana Kobešćak

DW.DE