1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ne damo naše "betonske spavaonice"

Peter Geoghegan, Glasgow / A. Šubić17. travnja 2014

I Glasgow je u šezdesetima gradio goleme stambene zgrade u predgrađu. Već je bilo planirano da "Red Road" na spektakularan način bude uništen, ali je sve više glasova da treba ostaviti tu golemu betonsku spavaonicu.

https://p.dw.com/p/1BjQu
Red Road u Glasgowu
Foto: Peter Geoghegan

I na zapadu i na istoku Europe su u šezdesetima i sedamdesetima masovno građena čitava naselja. Gotovo svaki grad ima takvih naselja. Ali u jedva da će u kojem vodiču Zagreba turiste voditi do "Mamutice" ili "Super Andrije", u Parizu ima takvih četvrti gdje se ne usuđuju ući niti vatrogasci, Berlin muku muči s takvim betonskim čudovištima prepunim azbesta...

Zapravo jedan od najvećih kompleksa takvih "betonskih spavaonica" u čitavoj Europi je bio izgrađen u Glasgowu. Red Road (Crvena ulica) se sastojao od čak osam gigantskih zgrada gdje je najviša imala 31 kat i u kojima je živjelo gotovo pet tisuća ljudi. I one su nastale u šezdesetima prošlog stoljeća, u doba optimizma i gospodarskog poleta nakon Drugog svjetskog rata.

Ali od tog optimizma i poleta u Red Roadu već odavno nema ni traga. Već koncem sedamdesetih je počela propast. Širilo se siromaštvo, a ta četvrt je postala leglo kriminala. Vremenom je postalo opasno uopće prolaziti pored tih zgrada, ne samo zbog bandi koje su gotovo nesmetano trgovale narkoticima i radile što su htjele, nego su se neki i zabavljali bacajući predmete sa tih zgrada na prolaznike.

Red Road u Glasgowu
Već se priprema rušenje eksplozivomFoto: Peter Geoghegan

Obzirom da je najviša zgrada visoka 89 metara i pripada među najviše u Glasgowu, to znači da je i neka bačena sitnica mogla postati ubojiti projektil. A onda su, 1977. vandali podmetnuli požar u praznom stanu na 23 katu jedne od tih zgrada. Čitava konstrukcija je ozbiljno oštećena, a u požaru je i poginuo jedan dvanaestogodišnji dječak.

Eksplozivno rješenje

Grad Glasgow dugo nije znao što da učini s tim naseljem. Dvije zgrade su pretvorene u studentski dom i hostel kršćanske mladeži (YMCA), ali ništa nije zaustavilo opće propadanje. Zato je donesena odluka o "konačnom rješenju" - eksplozivom. Dvije od tih osam zgrada su već uništene, a gradski oci su se dosjetili spektakularne predstave: ovog ljeta Glasgow je domaćin Igara Commonwealtha i povodom svečanosti otvaranja je eksplozivom trebalo biti srušeno i ostalih šest zgrada - istovremeno.

To je trebao i simbolički biti znak novoga grada. Još od osamdesetih se i turiste vodi kroz "čudo Glasgowa" gdje je čitav niz industrijskih postrojenja pretvoren u kulturne centre i stambena naselja. Uvelike traju pripreme za demoliranje tog naselja, ali se polako mijenja raspoloženje prema tom uništavanju zgrada koje su, takve ili onakve, ipak u međuvremenu postale zaštitni znak Glasgowa.

Prošle nedjelje je i organizator Igara Comonwealtha u Glasgowu David Grevemberg na Britanskom radiju (BBC) priznao kako bi to rušenje "potencijalno moglo izazvati prosvjede građana". Jer još uvijek u tim zgradama živi oko 900 obitelji, a njihovim prosvjedima su se priključili i mnogi bivši stanovnici Red Roada.

Finlay MacKay
Finlay MacKay: 'Nikad nisam osjećao da živim u urbanom rasulu'Foto: Peter Geoghegan

"Bilo je prekrasno tu živjeti"

"Stanovala sam u onoj trostrukoj zgradi, tamo u sedamdesetima. To je bilo prekrasno mjesto za stanovanje", sjeća se Marie Quinn. Ona i njezina obitelj su doselili u Red Road iz svoje stare kuće koju su imali u Springburnu i za njezine roditelje je život u tim novim zgradama "bio čisti luksuz". Mnogi od susjeda su bili slični njima, radnici i zaposlenici pogona u Glasgowu, zgrade su se čistile, liftovi su radili...

I Finlay MacKay je proveo mladost u tim zgradama i optužuje grad kako je sam kriv za propast tog naselja: "Pogledajte te prozore, to su još uvijek aluminijski prozori koji su ugrađeni kad se zgrada gradila u šezdesetima. Nikad nisu zamijenjeni, čak niti popravljeni ako su se potrgali. Nema te zgrade koja će preživjeti pola stoljeća ako ju se uopće ne održava."

I u Glasgowu i u čitavoj Velikoj Britaniji je Red Road postao simbol urbane propasti. Tu su snimani i igrani i dokumentarni filmovi, mnoštvo je umjetničkih fotografija gdje su fotografi upravo tamo našli svoje motive. Ali MacKay to vidi sasvim drugačije: "Živio sam ovdje 23 godine, a sad već 25 godina redovito tu posjećujem svoju majku. Nikad se nisam osjećao kao da živim u nekakvom urbanom rasulu. Upravo suprotno od toga, bio sam veoma sretan da tu živim!"

Što je danas bolje?

Marie Quinn osobito smeta argument, zašto se povodom otvorenja Igara Commonwealtha želi uništiti njezinu bivšu zgradu. Kako je objavljeno, na putu Glasgowa u novu, drugačiju budućnost se njih ruši "u znak sjećanja na sve one koji su tamo živjeli". Ona smatra da je to prilično neukusna patronizacija: "Ne mogu si pomoći nego i dalje mislim da je to neukusno. Sve je to samo kako bi se pokazalo da napredujemo u našem konceptu stanovanja. Ali, je li to točno? Jesmo li doista dalje odmakli od drugih zemalja Europe?"

Marie Quinn
Marie Quinn: 'Recite, jesu li današnji stanovi bolji?'Foto: Peter Geoghegan

I profesor suvremene vizualne kulture na Sveučilištu u Edinburghu, Richard Williams, nije baš siguran u to. "Ako pogledate u osamdesete, Glasgow je i na globalnoj razini bio jedan od mnogih gradova u ekonomskim nevoljama, ali je izgledalo da zna, kamo treba ići. Činilo se da razumije kako je nekakvo rješenje nešto činiti s kulturom. Ali posljednjeg desetljeća i tu nestaje zamaha i malo toga se učinilo u gradnji prave, fizičke infrastrukture."

I profesora osobito ljuti što se povrh toga, od ovog rušenja čini neprimjerena i neukusna predstava. I to je prije pogled unazad, na takve atrakcije rušenja koje su osobito bile popularne u Americi prije četrdesetak godina, a ne da je to nekakav pogled u budućnost Glasgowa.

"Danas živimo u mnogo složenijem, sofisticiranijem svijetu s više nijansi u gledištima. Ali ova ideja nas vraća ravno u sedamdesete", tvrdi profesor Williams. S njim se očito slaže i mnoštvo stanovnika Glasgowa: na peticiji protiv rušenja je preko interneta skupljeno već više od 17 tisuća potpisa. To je i gradske oce natjeralo na razmišljanje, je li doista dobra ideja čitav Red Road sravniti sa zemljom uz pomoć eksploziva.