1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nakon „Oluje“ prepušteni sami sebi

Dragan Maksimović, Banjaluka5. avgust 2014.

„Mi smo došli goli i bosi u Banjaluku i danas smo beskućnici. Sve sam izgubio u Benkovcu gdje i danas imam veliku kuću, ali ne mogu do nje“, priča Mile Rujak koji je pre 19 godina morao da beži pred „Olujom“…

https://p.dw.com/p/1Cp3g
Gedenken der Opfer der kroatischen Militäraktion Storm
Foto: DW/D. Maksimovic

Prema podacima udruženja koja okupljaju Srbe izbegle iz Hrvatske u proteklom ratu, ali i zvaničnim podacima u Banjaluci i Beogradu, oko 220.000 građana srpske nacionalnosti proterano je sa svojih ognjišta u vojnoj akciji „Oluja“ 1995. godine. Iz te izbegličke kolone najviše Srba ostalo je da živi u Banjaluci i Beogradu, a veliki broj je otišao i u druge evropske zemlje.

„Mi smo došli goli i bosi u Banjaluku i danas smo beskućnici. Sve sam izgubio u Benkovcu gdje i danas imam veliku kuću, ali ne mogu do nje. Podstanar sam, ja ne radim nigdje, ni žena. Ovo je tiho umiranje. Ovdje sam ostao jer mi je ovaj narod nekako bliži, nisam htio ići u Srbiju. Ali džaba, ne mogu da ostvarim ništa. Ni resorno ministarstvo ne radi ništa da nas zaštiti“, priča Mile Rujak iz Benkovca, sećajući se proterivanja pre 19 godina i kilometarskih izbegličkih kolona koje su iz tadašnje Krajine u Hrvatskoj krenule put Srbije.

Traže imovinu iako su je zamenili

Dusan Radjenovic
Dušan Rađenović: Porodica mi je bila u koloni, tu je bio užas, ljudi su umirali. Kada smo došli do Dvora tu su nas napali...Foto: DW/D. Maksimovic

Takva je sudbina većine ljudi koji su proterani iz Hrvatske, a koji danas žive ili na prostoru Bosne i Hercegovine ili Srbije. Imovinu su zamenili pretežno sa Hrvatima koji su živeli na teritoriji Republike Srpske ili Srbije i potpisali ugovore koje danas ne priznaju vlasti Hrvatske, ali se njihovi slučajevi ne rešavaju ni u korist izbeglih na sudovima u BiH. Ti ljudi su tako danas uglavnom prepušteni sami sebi. Jedan od njih je i Dušan Rađenović koji je sa porodicom izbegao iz Gline u ranim jutarnjim časovima, 5. avgusta 1995. godine, odmah po početku akcije „Oluja“, i ostao u Banjaluci. Menjao je kuću sa jednom hrvatskom porodicom koja danas traži povrat svoje imovine. Dušan je nemoćan:

„Porodica mi je bila u koloni, tu je bio užas, ljudi su umirali. Kada smo došli do Dvora tu su nas napali. Izbjegli smo, ostali u Banjaluci, zamijenili smo imovinu, ali je to na sudu. Obnovili smo tu kuću, ali stari vlasnik sada traži kuću nazad. Mi smo potpisali ugovore o zamjeni i on je dolazio ovdje kada smo to renovirali i rekao je čak neka mi je Bog na pomoći ako uspijem to sve da završim. Ja sam uspio i on sada sve traži nazad, a ja nemam pravo na svoju imovinu koju sam ostavio u Glini“, priča Dušan Rađenović, vidno potresen, kaže, nepravdom koja je zadesila ne samo njega već i ostale ljude koji su u istoj situaciji.

Nema segmenta života bez problema

Slobodan Perić, advokat je koji danas živi i radi u Banjaluci. Izbegao je iz Like pre 19 godina, ostavio imovinu, koju nikada nije uspeo da povrati. Za Hrvatsku su Srbi, kaže Perić, građani drugog reda, koji tamo nemaju šta da traže: „Što se tiče problema Srba iz Krajine – nema segmenta života u kojem oni nemaju problema. Dakle ostali su bez imovine, bez statusa...“

Slobodan Peric
Slobodan Perić: Za Hrvatsku su Srbi građani drugog redaFoto: DW/D. Maksimovic

Ako se tom doda da je svake godine sve manje ljudi na obeležavanju godišnjice proterivanja Srba iz Hrvatske, predstavnici udruženja koja okupljaju proterane, smatraju da se radi o sramotnom potezu aktuelne vlasti. Predsednik Udruženja radnika izbeglih iz Hrvatske Nikola Puzigaća kaže: „Svake godine nas je sve manje, jer je politika uzela maha, a ona ništa nije uradila po pitanju toga. Ovoj sirotinji je sve gore i gore.“