291010 Doku Lichtesser

Postoje stvari koje znanost ne može objasniti. I svejedno je zanimljivo, kad nas u naše prosvjećeno vrijeme, u kojem vjerujemo da sve već znamo, jedan dokumentarni film suoči s temom o kojoj baš ništa ne znamo. Čak ni da takva tema uopće postoji. Film "Na početku bijaše svjetlo" upravo je takav film.

U graničnim područjima znanosti

Je li moguće živjeti bez hrane? Ovo pitanje potresa našu sliku o svijetu, ljuti skeptike i dovodi nas u granična područja znanosti. Nisu samo indijski jogiji ti koji tvrde da mogu živjeti bez hrane i pića. Peter-Arthur Straubinger nije razgovarao samo s onima koji tvrde da mogu živjeti bez hrane, već je proučavao i sva moguća istraživanja koja je o tome našao. "Stvarno me zanimalo: Je li to moguće? U međuvremenu sam se uvjerio da stvarno postoji autentičan fenomen. U film sam ipak uključio i sumnje medicinara koji su isto tako bili zaprepašteni kad su vidjeli rezultate istraživanja. Većina ljudi, koji ne trebaju hranu, boje se o tome govoriti u javnosti jer ne žele da ih obilježe kao prevarante. Naravno da ima i šarlatana, ali ja sam uvjeren da postoji i autentičan fenomen".

Taoizam i hinduizam se ovakvim procesima bave već tisućama godina. Pa čak i katolici obožavaju ovakva "čuda". "Postoje nebrojene anegdote, ne samo iz devedesetih godina niti iz doba pojave ezoteričkog pokreta. One se mogu naći u svim kulturama i razdobljima. Uključujući i provjere. Najzanimljivija su moderna ispitivanja. Najpoznatije je ono na jogiju Pranatu Janiju... promatrali su ga preko video kamera te mu pravili krvne nalaze".

I obični pripadnici zapadnih kultura

A nisu učitelji joge, majstorica Qigonga ili jogi Pranat Jani jedini koji više ne trebaju hranu u obliku kalorija. I jedna Ruskinja koja se čini prilično racionalnom ženom, uklonila je sve sa svog menua uključujući i piće. I jedan kemičar iz Basela za sebe tvrdi da živi od svjetla. "Otkako ništa više ne jedem, ja se jednostavno osjećam dobro ... osjećam se zdravo, gipko i mislim da imam više energije i da sam izdržljiviji nego prije."

Čini se da je to zajedničko mišljenje koje dijele svi koje je Straubinger intervjuirao i koji dobrovoljno i dugoročno ne uzimaju hranu. Ni jednom ne nedostaje hrana, svi se osjećaju dobro. Naravno, ovakvi izvanredni slučajevi nisu nešto s čime se mogu uspoređivati obični, normalni ljudi.

Film "Na početku bijaše svjetlo" upozorava ljude da ne pokušavaju takve stvari i istovremeno istražuje što se događa kad je neuzimanje hrane popratna pojava određenog stanja svijesti, neovisno o tome je li izazvano redovitom meditacijom ili je religiozno motivirano. "Meni svejedno nikako nije bilo jasno, zbog čega neki ljudi preživljavaju kad ne jedu a drugi ne. Posjetio sam znanstvenika Deana Radinga koji mi je ponešto objasnio o ljudskoj svijesti", priča redatelj.

U filmu Dean Reding objašnjava svima: "Usporedite to sa sunčevom energijom u biljkama ili indirektno - sa životinjskom hranom koja se pohranjuje u organizmu... Ne radi se toliko o fizičkoj materiji.. odnosno ako odemo u ekstreme: sama namjera nam već omogućuje da prihvatimo ovu organiziranu energiju iz našeg okoliša kako bismo fizički preživjeli".

Unatoč svim znanstvenim teorijama fenomen hranjenja svjetlom ostaje zagonetkom. Straubinger se u filmu bavi i pitanjem što se događa s našom racionalnom znanošću kad se ovi fenomeni ne mogu do duše skroz objasniti, ali zbog dokaza ne mogu ni ignorirati. "Moj film nije propaganda za hranjenje svjetlom. Filmom sam ljude htio potaknuti i da manje jedu i zdravije se hrane. Meni je važno da preispitujem klasični materijalistički pogled na svijet", tvrdi redatelj.

Autorica: Renate Heilmeier/ S. Kobešćak

Odg. urednik: Anto Janković