1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"Mi oblikujemo budućnost rada!"

1. maj 2015.

"Mi oblikujemo budućnost rada!" najavljuju nemački sindikati povodom 1. maja. To su samo puste želje. Oni mogu biti zadovoljni ako u budućnosti budu mogli učestvovati u oblikovanju rada, smatra Rolf Venkel.

https://p.dw.com/p/1FIga
Hannover Messe Highlights 2015
Foto: Reuters/W. Rattay

Tačno 125 godina od krvavih radničkih protesta u Čikagu, sindikati koriste 1. maj kao praznik, ali i za proteste u borbi za veće plate i veća prava radnica i radnika u celom svetu. U Nemačkoj su se političari dugo protivili da taj dan postane praznik, sve dok ga baš nacional-socijalisti nisu proglasili Praznikom rada.

Posle Drugog svetskog rata, Nemački savez sindikata je taj dan uvek koristio kako bi pokrenuo kampanje za poboljšanje uslova rada, kao na primer sredinom 50-ih godina prošlog veka, kad su sindikati od poslodavaca hteli da iznude petodnevnu radnu nedelju. Sindikati su ostvarili svoj zahtev, a nezaboravno je tadašnje geslo: "Subotom je tata moj!" Retko su nemački sindikati imali tako jako geslo kao što je bilo ovo. Seća li se neko prvog gesla nakon pada Berlinskog zida. Glasilo je "Deljenje povezuje" i izazivalo čuđenje.

Porträt - Rolf Wenkel
Foto: DW

Ovaj put, Nemački savez sindikata za 1. maja poručuje: "Mi oblikujemo budućnost rada!" Jao. To zvuči tako obično, to zvuči prkosno i to zvuči kao pusta želja da se vrati nešto što je, kako se čini, odavno izgubljeno.

Jer, sindikate prati ista sudbina kao i hrišćanske crkve i sportska društva. Oni ostaju bez članova, nema podmlatka, a žene su često premalo zastupljene. Zato nije čudo što se sindikati stalno žale da se Praznik rada sve više koristi za odmaranje na terasama kafića, a samo retki izlaze na ulice kako bi demonstrirali za radnička prava.

Za to ima razloga. S jedne strane, nemački sindikati već gotovo četvrt veka gube članove, do čega je došlo zbog navodnog gubitka značaja i moći sindikata. S druge strane sindikati u Nemačkoj proveli su čitavu deceniju boreći se za očuvanje radnih mesta, dali su prednost obezebeđivanju radnih mesta u odnosu na borbu za veće plate. Drugim rečima, bili su skromni, a rezultat je da je nekadašnji bolesnik Evrope (Nemačka) postao njegova lokomotiva.

To je bilo dobro, to je bilo ispravno, to je smanjilo troškove plata, kako kažu ekonomisti, i to je Nemačku učinilo konkurentnijom od njenih suseda. Ipak, bojim se da budućnost rada ne oblikuju sindikati. Budućnost rada u razvijenim zemljama, kao što su Nemačka ili Japan, sve više određuje demografski razvoj društva koje stari.

Budućnost rada će oblikovati i inženjeri i IT-stručnjaci, koji rade na proizvodnji budućnosti nazvanoj "industrija 4.0". Studije iz Oksforda predviđaju da će za 20 godina svako drugo radno mesto biti pogođeno automatizacijom i digitalizacijom i da se to ni izdaleka neće ograničavati na klasičnu pokretnu traku, nego da će zahvatiti i zanimanja s višom kvalifikacijom.

To izaziva strah. Hoćemo li ostati bez posla? Sindikati će, pretpostavljam, u ovakvim vremenima pre zauzeti konzervativnu ulogu, usmerenu na moguće očuvanje postojećeg stanja - a ne oblikovati budućnost rada. U najboljem slučaju, oni će učestvovati u oblikovanju. To ne mora biti tako fatalno, jer, svuda tamo gde tehnički napredak uzburka klasični svet rada, gde se prognozira kraj uobičajenog radnog dana, gde ljudima preti doživotno seljakanje s posla na posao, dobro je kada se umešaju sindikati. I u budućnosti će biti tako.