Međugorje - mjesna zajednica koja to i nije

Kada su 1981. godine djeca Ivan, Vicka, Marija, Ivanka i Mirjana iz do tada široj javnosti nepoznatog sela u hercegovačkoj općini Čitluk ispričala kako im se na brdu Križevac ukazala Gospa, Međugorje je imalo 1.700 žitelja. Broj stalnih stanovnika Međugorja od tada je udvostručen. Kako su se vijesti o međugorskom fenomenu širile, u ovo je mjesto dolazio sve veći broj hodočasnika. U Međugorju su se tako počeli graditi pansioni, hoteli, otvarati trgovački centri, suvenirnice, a u mjesto se vraćati ljudi koji su odavde davno odselili u druge krajeve BiH i Hrvatske.

U Međugorju kažu kako je ovo vjerojatno jedino mjesto u BiH gdje nema nezaposlenih i štrajkova, a na posao ovdje svako jutro dolaze žitelji drugih susjednih općina. "U to se najbolje možete uvjeriti ujutro od 7 do 9 sati. Tad možete vidjeti koliko u Međugorje uđe osobnih vozila, koliko ljudi dođe autobusima iz Mostara, Čapljine, Ljubuškog, Širokog Brijega. Sve susjedne općine imaju dio ljudi koji rade u Međugorju. Tako da u Međugorju jako puno ljudi ostvaruje prihod, zarađuje sebi plaću i mi to osjetimo i kroz općinski proračun, kroz komunalne naknade za poslovne prostore, kroz poreze na plaće“, kaže za Deutsche Welle načelnik općine Čitluk Ivo Jerkić.

Patrick i Nancy doselili iz Kanade

I mnogi hodočasnici, koji su u Međugorje dolazili iz raznih dijelova svijeta, odlučili su nastaniti se ovdje. No supružnici Patrick i Nancy Latta nisu u Međugorje iz daleke Kanade doselili radi pokretanja biznisa. Nancy kaže kako je do prije 20 godina jedini Bog njezina supruga bio novac, a onda je pročitavši jednu Gospinu poruku iz Međugorja, doživio preobraćenje. Odlučili su sve prodati i u Međugorju sagraditi “Kuću molitve” u kojoj o svom trošku ugošćuju isključivo svećenike, časne sestre i bogoslove.

"Imali smo sve, bili smo jako bogati, ali nam je naš život srušio naših četvero djece; jedan je postao alkoholičar, drugi narkoman, kćerka se razvela, a najmlađi sin je živio nemoralnim načinom života kakvog si ne možete ni zamisliti. Kroz jednu poruku Bog je uslišio sve molitve majke moga supruga, koja je za njegovo preobraćenje molila svaki dan punih 48 godina. Patrick je pročitavši jednu poruku iz knjižice, koja nam je poslana iz Međugorja, zaplakao. Vidio sve svoje grijehe i rekao: draga Majko spasi ti moju djecu, budi ti roditelj koji ja nisam bio. Poslije toga je rekao: ništa više me ne interesira, želim živjeti u Međugorju“, priča Nancy Latta.

Ne dolaze samo hodočasnici, već i džeparoši

S dolaskom velikog broja hodočasnika u Međugorje, međutim, stižu i brojni problemi - od nedostatka parkinga, oštećenih ulica, pa sve do sve većeg broja džeparoša. Zaokupljeni vlastitim biznisom žitelji Međugorja nisu puno razmišljali o izgradnji novih ulica i nogostupa, vodovodne i kanalizacijske mreže, o svojoj sigurnosti i sigurnosti gostiju. Novac s viših razina vlasti nije se vraćao u Međugorje, pa su mještani odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Predložili su, a općinske vlasti Čitluka prihvatile, uvođenje ekološke pristojbe od koje će se novac ulagati u urbanizaciju mjesta. Gradit će, kažu, kanalizacijski sustav, instalirati čak 30 kamera, obnavljati ulice.

U međuvremenu je od Federacije BiH stiglo 850 tisuća KM, a tom iznosu općina Čitluk dodat će 450 tisuća KM. Tim novcem asfaltirat će se 1.300 metara duga prometnica u Međugorju. Međugorje je, kažu ovdje, "zlatna koka" Čitluka, pa općinske vlasti vjerojatno ne bi s oduševljenjem prihvatili ukoliko bi se Međugorci odlučili odcijepiti i osnovati vlastitu općinu, o čemu se u posljednje vrijeme sve više priča.

15 hotela, 60 taksista,...

"Međugorje ima sve preduvjete da bude općina, skoro je sad i veće od Čitluka. Financijski, cijela općina ovisi od Međugorja i Bijakovića jer jako puno ljudi ovdje radi,“ kaže predsjednik Mjesne zajednice Međugorje Dragan Vasilj. No, kaže, ne žele srljati s osnivanjem općine, a uz to suradnja s općinskim vlastima u Čitluku u posljednje je vrijeme jako dobra.

Da je Međugorje davno preraslo, ne samo mjesnu zajednicu, već i većinu hercegovačkih općina, najbolje ilustriraju podaci kako primjerice, hercegovačko središte Mostar raspolaže s oko 700 ležajeva, a Međugorje ih ima 20.000. Dok Mostar ima tri hotela, Međugorje ih ima 15. U Međugorju, primjerice, ima više taksista nego u cijeloj Hercegovini - čak 60 taksista, a turistička sezona ovdje traje osam mjeseci. Kroz to vrijeme Međugorje posjeti oko milijun hodočasnika, pa u mjestu u prosjeku dnevno boravi blizu 90.000 ljudi.