1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Manipulacija biološkog sata

Michael Lange16. siječnja 2007

Materinstvo je moguće i sa 67 godina, pokazuje primjer Španjolke koja je nedavno dobila blizance. Njihovo je rođenje omogućila reprodukcijska medicina. Što je danas sve izvodivo, a gdje su granice umjetne oplodnje?

https://p.dw.com/p/9hTu
Umjetno oplođena jajna stanica

Na dječjoj klinici Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu radi doktor Paul Devroey, jedan od najpoznatijih specijalista za ljudsko razmnožavanje na svijetu. Njemu se obraćaju parovi iz cijele Europe. Većina ih je uzaludno i dugo nastojala dobiti djecu.

«Ovdje vladamo gotovo svim tehnikama reproduktivne medicine. Uobičajna umjetna oplodnja izvrsno funkcionira kod mladih žena, ali ne daje gotovo nikakve rezultate kod stariji od 40 godina. Uspjeh je, dakle, ovisan o starosnoj dobi: 50 posto kod 25-godišnjakinja, ali samo 10 posto kod žena od 40 godina i više. Naivno je uvjerenje i ponašanje mnogih žena prema načelu: ‹Najprije ću se posvetiti karijeri, odlaziti u fitnes klub, a onda s 40 godina dobiti dijete.› Kasno je, vlak je otišao», kaže Devroey.

Selekcija pod mikroskopom

Razlog niske stope uspješnosti pri umjetnoj oplodnji žena iznad 40. je biološke prirode. Kvaliteta jajnih stanica je s godinama sve lošija. Vjerojatnost oplodnje – kako prirodne tako i umjetne – naglo opada nakon 35. godine. No, umjetnoj oplodnji su na raspolaganju dodatne mogućnosti. U laboratoriju je moguće izdvojiti najbolje jajne stanice. Time raste stopa uspješnosti kod starijih žena. Embriolog Markus Montag sa Sveučilišne klinike u Bonnu razvio je metode testiranja jajnih stanica.

«Ovdje je na stolu ugrađen takozvani stereo mikroskop. To nije ništa drugo nego povećalo, kako bismo jajne stanice mogli promatrati. One imaju promjer od oko desetine milimetra i običnim okom ih je nemoguće razabrati ili su jedva vidljive», kaže Montag i baca zrak svjetlosti na jednu jajnu stanicu, a njezina ovojnica reflektira bačenu svjetlost. Iz načina na koji stanica reflektira svjetlo Markus Montag može razabrati građu stanične membrane. Vrijednosti takvog mjerenja posebni kompjutoski program pretvara u slike u boji.

Sporna učinkovitost metode

«Ovdje se lijepo raspoznaje obruč oko zone pellucide. Zona pellucida je ovojnica jajne stanice. Ona je pokazatelj kvalitete jajne stanice, jer je produkt njezine tvorbe.» Osim toga, Markus Montag može prepoznati i greške na kromosomima u jajnoj stanici uz pomoć postupka kojim se utvrđuje sadrži li stanica previše ili premalo naslijednog materijala. I to je jedan od načina testiranja kvalitete jajne stanice. No, korist ove metode je sporna.

Klaus Diedrich sa Sveučilišne klinike u Lübecku je glasnogovornik njemačkih stručnjaka za medicinsko razmnožavanje: «Ona nam nije donijela nikakav napredak pri smanjenju broja spontanih pobačaja pa valja biti kritičan. Neke radne skupine nude takav pregled za silan novac – bez dokaza u njegovu učinkovitost.»

Medicina između rutine i zabrane

Klaus Diedrich testiranje kromosoma u jajnim stanicama smatra suvišnim te zagovara mikroskopski pregled embrija. Taj takozvani morfološki test je rutina u skandinavskim zemljama, Španjolskoj i Belgiji, dok je u Njemačkoj zabranjen. «Danas na temelju morfoloških kriterija možemo prepoznati embrij koji ima velike izglede – preko 30 posto – ugnijezditi se u maternici. Naše smo pacijentice dužni podvrći standardima kakvi već postoje u inozemstvu.»

Odabir jajnih stanica ili embrija povećava vjerojatnost trudnoće – čak i za žene znatno starije od 40 godina. Žene sa 60 i više godina, međutim, mogu postati majke samo ako je jajnu stanicu za umjetnu oplodnju donirala mlađa žena. No, Klaus Diedrich upozorava: «I tu valja biti kritičan. Mi smo u Njemačkoj suzdržani glede te metode. Osobno mislim da se ne radi o dobrom tretmanu za pacijentice, barem ne za starije žene.»