Ljekari moraju i dalje šutjeti

Sedmicu nakon avionske nesreće koja se dogodila u francuskim Alpama čini se da su kucnuli sati neočekivanih udaraca, akcionizma po svaku cijenu: Nakon što je istraga pokazala da je ljekar potvrdio da je kopilot Germanwingsa prije nekoliko godina bio suicidalan, množe se glasovi u kojima se traži ukidanje medicinske tajne.

Ali to je pogrešan put: Bez medicinske tajne ne može biti povjerenja između ljekara i pacijenta! Samo apsolutna povjerljivost omogućava da se svako može otvoriti ljekaru i iskreno mu ispričati sve brige, nevolje i boljke.

To posebice važi za ljekare u porodičnoj i u medicini rada, dakle za one koje pacijenti sami biraju. Od jednog takvog ljekara niko ne može očekivati da on podnosi izvještaj poslodavcu.

Već sada postoji dovoljno iznimki

Već sada postoje brojne iznimke kada je riječ o medicinskoj tajni. Kao primjerice u slučaju odbrane od opasnosti: Ako je jedan ljekar svjestan da neuviđavan pacijent namjerava voziti auto pod utjecajem opojnih sredstava, on mora prekinuti šutnju i nazvati policiju. Suicidalan pilot, koji i dalje leti, bi naravno bio jedan takav slučaj. Ali ljekar onda mora prvo znati kojim se zanimanjem bavi pacijent. I koliko je opasnost od ubistva uopće akutna.

I ljekari u preduzeću, koji po službenoj dužnosti ispituju sposobnost radnika, iz opravdanih razloga podliježu medicinskoj tajni. Oni se u svojim izvještajima poslodavcu moraju ograničiti na izjavu da li radnik može obavljati određeni posao ili ne.

Ali u tu svrhu taj ljekar mora najprije ispravno dijagnosticirati fizičko i psihičko stanje radnika. Kada je riječ o kopilotu Germanwingsa to očito nije bio slučaj. Pacijentu je naime pošlo za rukom da zataji svoju bolest pri godišnjim ljekarskim pregledima.

Želimo li pacijente o kojima sve znamo?

Rješenje za ovaj problem svakako ne može biti to da ljekari u preduzeću ili čak i poslodavac sada dobiju pristup podacima pacijenta od drugih ljekara kod kojih se pacijent liječi - i to tako što će možda postojati velika banka podataka o pacijentima. Jedan takav pacijent, o kojem informacije nisu skrivene, predstavlja horor zamisao, i to ne samo za one koji rade na zaštiti podataka.

Da bi se sa još većom sigurnosošću ispitala podobnost pilota, mašinovođa, vozača autobusa ili inženjera u centralama atomskih elektrana pomaže samo još temeljitiji sistematski pregled u preduzećima.

Tome pripadaju upravo i ispitivanja psihološkog stanja. I neće štetiti ukoliko ljekari u preduzećima uz nalaze urina ili krvi provjere i ostatke psihofarmatika ili opojnih sredstava - kako bi provjerili da li je priča koju im pričaju pacijenti uvjerljiva. Ali i sve to, molim, uz striktno čuvanje medicinske tajne!