1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Legalna koruptivnost ekoloških studija

Igor Lasić7. srpnja 2012

Zakonom propisanim ekspertizama utjecaja na okoliš uoči novih graditeljskih projekata, još uvijek se manipulira sa svrhom formalnog zadovoljavanja te suštinskog iznevjeravanja javnog interesa.

https://p.dw.com/p/15TFE
Foto: Ivan Lucic

Iza mnogobrojnih slučajeva planiranih graditeljskih projekata – energetskih, infrastrukturnih, turističkih itd. – u hrvatskoj se javnosti upadljivo često ističe problem tretmana stručnih studija o utjecaju na okoliš. Oko tih se ekspertiza, dakle, lome koplja jednako žestoko među pojedinim ministrima ili među investitorima i ekološkim udrugama, bilo da je riječ o hidroelektrani Ombla ( na naslovnoj fotografiji teksta) i termoelektrani Plomin III, ili o golf terenima kod Motovuna i Vranskog jezera.

Stručne studije o utjecaju na okoliš neophodan su element koji prethodi gradnji, a njihova funkcija jest uvođenje stručne i šire zainteresirane javnosti u proces odlučivanja o projektu i (ne)prihvatljivim njegovim posljedicama u prostoru. Hrvatska ima relativno dugu tradiciju toga korisnog instituta, još od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća i, dakle, nekadašnje države SFR Jugoslavije, ali je također kronično opterećena raznim manipulacijama njime.

Sistem s ugrađenom greškom

Riječima predsjednika udruge "Eko Kvarner" Vjerana Piršića u jednoj prošlogodišnjoj raspravi, Hrvatsku muči sistemski bug – pritisak investitora na ovlaštenog izrađivača studije koji u praksi postaje ovisan o profitnom interesu onog tko ga izabire za suradnju, a plaća i ukupan projekt i samu studiju. Na internetskim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prirode RH, inače, navodi se četrdesetak kuća s državnom licencom za izradu te studije. Drugi je nedostatak sistema činjenica da se ozbiljniji prigovori građana, kao i nevladinih udruga ili stručnih ustanova, a koji se prikupljaju tokom javne rasprave, u obzir uzimaju drastično rijetko.

Ivo Lucić
Ivo LucićFoto: DW

Ivo Lučić, novinar i nevladin ekološki aktivist te karstolog-stručnjak za krš, vrlo je kritičan spram cjelokupne prakse oko stručnih studija o utjecaju na okoliš. "Od jednog izuzetnog mehanizma koji bi nalik protezi trebao prilagoditi projekt krajnjem korisniku, uzimajući u obzir ekološki i socijalni kontekst, studije su se profilirale u legalni kanal za korupciju", rekao je Lučić za Deutsche Welle.

Ovisnost o investitoru

On ističe da izrađivači studija itekako imaju razloga za zabrinutost u slučaju da moraju iznijeti podatke koji ne odgovaraju naručitelju; takvi dospijevaju na loš glas među investitorima i dugoročno ugrožavaju vlastitu egzistenciju. Uslijed odnosa reguliranih tim faktorima, studije se "friziraju" ili se – u slučaju nečijeg razmjernog neposluha - ignoriraju te izvrdavaju u daljnjem postupku. Nažalost, pritom ulogu negativca preuzima i državna izvršna vlast.

Primjera je mnogo, no zadržimo se na već spomenutima. Vlada ne želi uzeti u obzir nova znanstvena saznanja o području izvora Omble kod Dubrovnika, već se drži studije iz pretprošlog desetljeća koja ide na ruku investitoru, Hrvatskoj elektroprivredi. Pritom su kroz dovršeni postupak jednostavno odbačeni – snagom jačeg - ekspertni nalazi o bogatom i svjetski raritetnom živom svijetu u podzemlju izvorišta.

Čačića ne zanima okoliš

Ekološki štetnom projektu golf-igrališta kod Motovuna ispriječila se bila supervizija Komisije za procjenu stručne studije pri resornome ministarstvu, no predsjednik toga tijela Velimir Šimičić je tad smijenjen po kratkom postupku i ukazu ministrice Marine Matulović-Dropulić. Njegov nasljednik je dao zeleno svjetlo golfu, no projekt je prošle godine ipak pao na Upravnom sudu kao posljednjoj nadležnoj instanci. Nakanu gradnje golf-terena uz sami rub Parka prirode Vransko jezero, pak, podržao je prije dvije godine tadašnji državni tajnik Nikola Ružinski, kojeg su novinari potom zatekli u evidentno koruptivnom odnosu s investitorom.

Radimir Čačić
Radimir ČačićFoto: DW/Gordana Simonovic

Minulog je proljeća stanje u pripadajućem sektoru uznastojala riješiti nova ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy, ali je nedugo zatim ona faktički potjerana s te dužnosti. U medijima se najčešće ističe da je pravi uzrok njezina odlaska sukob s potpredsjednikom vlade Radimirom Čačićem, glavnim zagovornikom obimnih novih projekata bez obzira na sporne studije o utjecaju na okoliš. No, povrh toga što je dovodila u pitanje opravdanost gradnje na Ombli, primjerice, ona je inicirala i novu zakonsku regulaciju.

Perspektiva novog zakona

Novim prijedlogom Zakona o zaštiti okoliša, koji još nije poslan u saborsku proceduru, između ostalih se novosti pokušava uspostaviti pravilo kojim bi ovlasti za biranje izrađivača studije o utjecaju na okoliš, imalo samo ministarstvo. Željka Leljak-Gracin, pravnica Zelene akcije koja je sudjelovala u izradi nacrta zakona, smatra da mehanizam državno-institucionalne zaštite okoliša treba ojačati, kako više ne bi bio tek mrtvo slovo na papiru: "Još uvijek se javnost od nadležnih osoba tretira kao objekt kojem možda treba dati informaciju, no čija se volja ne uzima u obzir".

Zeljka Ljeljak-Gracin,
Željka Ljeljak-GracinFoto: privat

Leljak-Gracin ukazala nam je i na najnoviji slučaj iz te problematike: oko gradnje novog postrojenja Plive uz vodocrpilište Šibice kod Zaprešića, vođena su dva postupka, za izradu studije utjecaja i za okolišnu dozvolu. U prvom su komentari raznih udruga i građana, ali i fakulteta, otklonjeni s tumačenjem da im je mjesto u drugom, e da bi u drugom postupku – gdje je većina primjedbi ponovljena – bili odbačeni s naznakom da su već bili predmet prvog. I takva priprosta metoda iznevjeravanja javnog interesa može se nekom činiti komičnom, no teško da više može biti smiješna tako uobičajena i već otrcana praksa.