1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Lažni Romi na fakultetima u Srbiji

Dinko Gruhonjić, Novi Sad9. septembar 2014.

Srbija je uvela afirmativne mere za upis Roma na fakultete, kako bi pomogla toj ranjivo etničkoj i socijalnoj manjini da, obrazujući se, izađe iz začaranog kruga siromaštva. Te se mere, međutim, zloupotrebljavaju...

https://p.dw.com/p/1D9BZ
Roma in Serbien die Uni von Novi Sad
Foto: DW/D.Gruhonjic

Vest bi mogla da glasi: u Srbiji je sve više Roma koji upisuju fakultete. I to je donekle tačno, u poređenju sa periodom od pre deset i više godina. Ali, samo donekle, s obzirom da je u Srbiji zapravo sve više „lažnih Roma“, odnosno onih mladih ljudi koji se tako izjašnjavaju jer su smislili način kako da prevare državu.

Naime, afirmativne mere uvedene su kako bi pripadnici romske nacionalne zajednice što lakše upisali fakultete i ujedno dobili stipendije za školovanje i lakše obezbedili smeštaj u studentskim domovima. Država je, dakle, ispravno pošla od teze da nema emancipacije ranjive romske zajednice bez obrazovanja i bez stvaranja romske intelektualne elite.

Prema tim merama, Romi se upisuju na univerzitete u okviru kvote od dva odsto od ukupnog broja mesta na pojedinačnom fakultetu. Ta je kvota, međutim, sve više ugrožena, kažu u Nacionalnom savetu Roma, pojavom „lažnih“ Roma.

S druge strane, Ustav i zakoni propisuju da svako može da se izjašnjava i opredeljuje za nacionalnu pripadnost onako kako se oseća. Samim tim, praktično je nemoguće dokazati da neko nije Rom, ukoliko se već tako izjasnio. „Kvaka 22“, reklo bi se.

„Dajte mi potvrdu da sam Rom“

No, tu nije kraj apsurdima. U konkursu koji za upise na fakultete raspisuje Ministarstvo prosvete, kada su Romi u pitanju, jedan od uslova je da budući brucoši treba da, uz ostalu dokumentaciju, dostave i potvrdu da pripadaju toj nacionalnoj zajednici, odnosno da su upisani u posebni birački spisak, koji se koristi prilikom organizovanja izbora za nacionalne savete manjina, najviša tela manjinskih autonomija u Srbiji. Drugim rečima, da bi dokazali da su Romi potrebna im je – potvrda!? Što zaista budi aluzije na neka ružna vremena...

Zamenica pokrajinskog ombudsmana za nacionalne manjine Eva Vukašinović kaže za Dojče vele da se problem pojave „lažnih Roma“ ne samo ne može nego i ne sme rešavati izdavanjem nekakvih potvrda o nacionalnoj pripadnosti.

Roma in Serbien Eva Vukasinovic
Pokrajinski ombudsman za nacionalne manjine Eva VukašinovićFoto: DW/D.Gruhonjic

„Tačno je da se afirmativne mere za upis romskih studenata na fakultete očigledno zloupotrebljavaju od strane mladih ljudi koji nisu Romi, ali se tako izjašnjavaju kako bi se lakše upisali na fakultet i ostvarili druge beneficije, poput smeštaja u studentskom domu i stipendija. Ali, toj se pojavi ne može stati u kraj tako što ćete kršiti ustavna i zakonska prava građana i od njih zahtevati da nabave potvrdu da su Romi. Nacionalna pripadnost je stanje naše svesti“, kaže Eva Vukašinović.

Ovlašćenje da izdaju famoznu potvrdu imaju Nacionalni savet Roma, Kancelarija za inkluziju Roma i lokalni koordinatori za romska pitanja u gradovima i opštinama. Direktor Kancelarije za inkluziju Roma Vojvodine Duško Jovanović kaže za Dojče vele da je suštinski problem u tome što ni nakon tri godine Kancelarija za ljudska i manjinska prava nije donela odgovarajući pravilnik, kojim bi, nada se Jovanović, bila popunjena pravna praznina koju sada koriste „lažni Romi“.

„Nepostojanje pravilnika je stvorilo dovoljno prostora da pojedinci to mogu da zloupotrebljavaju. A po Ustavu i po zakonima svako ima prava da se izjasni onako kako se oseća. Sve u svemu, ovakva situacija stvara jednu ogromnu nepravdu prema učenicima i studentima romske nacionalnosti“, kaže Jovanović.

U razgovoru sa studentima Novosadskog univerziteta jasno se može primetiti da oni nemaju dovoljno informacija o tome šta zapravo predstavljaju afirmativne mere i zbog čega su one potrebne da bi se štitile one najranjivije manjine u društvu, poput Roma.

„Nije mi jasno zašto bih ja imao manje šanse za upis ili za studentski dom od bilo koga drugog, samo zato što nisam pripadnik određene nacije?“, kaže jedan od studenata, koji je želeo da ostane anoniman, jer se takođe prošle godine upisao na fakultet tako što se registrovao u poseban birački spisak i tako „dokazao“ da je Rom.

Da li je i Pikaso zloupotrebljavao afirmativne mere?

Eva Vukašinović upozorava da u društvu raste ionako visok animozitet prema pripadnicima romske manjine, jer se stiče utisak da su pripadnici manjina privilegovani u odnosu na pripadnike većine.

Roma in Serbien Dusko Jovanovic
Direktor Kancelarije za inkluziju Roma Vojvodine Duško JovanovićFoto: DW/D.Gruhonjic

„Građani naprosto ne razumeju šta su afirmativne mere i zašto su one potrebne. Treba raditi na edukaciji Roma, ali je još važnije raditi i na edukaciji većine, kako bi se njen odnos prema manjinama izmenio. A naročito prema onim manjinama koje su višestruko diskriminisane, poput Roma“, navodi zamenica pokrajinskog ombudsmana.

Ista apsurdna potvrda kao dokaz o nacionalnoj pripadnosti se traži i prilikom smeštaja u studentske domove. Drugim rečima, iako je zabranjeno i kažnjivo svako korišćenje podataka iz posebnog biračkog spiska, osim u svrhu izbora nacionalnog saveta, to se ipak radi, i to – uz podršku države. Iste one države koja je i donela afirmativne mere.

I kako rešiti taj problem višestrukog kršenja ljudskih prava Roma? Eva Vukašinović predlaže da se svako ko se prilikom upisa na fakultet izjasni kao Rom ujedno i obaveže da će nakon završetka studija raditi izvesno vreme u korist romske nacionalne zajednice.

„Na primer, ako student koji se izjasnio kao Rom završi medicinu, on onda treba jedno vreme da radi u romskom naselju kao lekar“, smatra Eva Vukašinović.

Inače, u okviru pratećeg programa nedavno završenog Festivala uličnih svirača u Novom Sadu održana je i izložba fotografija slavnih Roma. Ako niste znali, među njima su Čarli Čaplin, Pablo Pikaso, Rita Hejvort, Jul Briner, Majkl Kejn, Elvis Prisli, Lajko Feliks, Zlatan Ibrahimović, Đango Rajnhard, Roni Vud, Adam Ant. Da budemo ironični pa da se zapitamo: da li su i oni zloupotrebljavali afirmativne mere, kad su tako daleko dogurali?