Kruh kao podsjećanje na izlazak iz ropstva

Jana Sokol zavrće rukave. Ona nosi pregaču, crna joj je kosa povezana u "konjski rep". Pred tom 16-godišnjakinjom je zdjela s brašnom. Nakon što njen učitelj židovskog vjeronauka Benni Pollack daje znak, ona u zdjelu dodaje vode i počinje s miješanjem tijesta, golim rukama, bez pomagala. Uz Janu stoje djeca koja ju bodre. Čitavo tijesto se mora zamijesiti, razvući i staviti na vatru u roku od 18 minuta. Ukoliko to ne uspije, tijesto nije košer i ne može ga se koristiti u svetkovanju blagdana Pashe (Pesah).

To su stroga pravila za izradu macota, tradicionalnog beskvasnog kruha, koji se sastoji samo od brašna i vode - bez ikakvih drugih dodataka. On podsjeća na egzodus, oslobađanje židova iz egipatskog ropstva i odlaska iz Egipta. Prije 2000 godina, tako kaže predaja, oni nisu imali vremena za čekanje i morali su ponijeti sa sobom tijesto premda još nije bilo uskislo.

Kruh ropstva

Pripremanje macota je danas najvažnija tradicija Pasha svetkovine, "blagdana Beskvasnih kruhova". Svake godine u proljeće on podsjeća na oslobođenje iz ropstva i rođenje židovskog naroda kao sudbinske zajednice. Macot se naziva još i "kruhom sužanjstva" ili "kruhom potlačenosti". "To je u stvari pokušaj da se na jednostavan način barem donekle dočara kako je to bilo tada", objašnjava Benni Pollack. Kao rabin židovske zajednice u Bonnu on nadgleda pripravljanje macota i pazi da sve bude u skladu s tradicijom. I da bude košer, dakle u skladu vjerskih propisa.

Vrhunac blagdana Pashe, koji se ove godine slavi od 15. do 22. travnja, je takozvana Seder večer, večer prije početka blagdana. Tada se okupi čitava obitelj na veliki svečani objed. Na izbor ima različitih jela s macotom, ali i drugih jela, poput piletine, teletine, povrća i vina, ali naravno samo onog koje je košer. Jede se uz određeni ritual, jelo se više puta prekida pričama, pjevanjem ili molitvom. "To je noć dugog putovanja od nekoć ka danas", objašnjava Pollack. Putovanja zabilježenog u tradicionalnoj židovskoj knjizi Hagadi iz koje se čitavu večer čita.

Podsjećanje na povijest

Kada je Jana umijesila tijesto, okupljena djeca uzimaju komade i nose ih na roštilj. Iz zvučnika se čuju tradicionalne židovske pjesme. Dok očevi stoje uz roštilj i nadgledaju pečenje kruha, majke promatraju čitavu scenu. Jedna od njih je i Dikla Tamir iz Izraela. Ona je tu sa svoje dvije kćeri, vrlo je angažirana u židovskoj zajednici i sudjelovala je u organizaciji pečenja macota. "Djecu jako veseli kada sama mogu nešto raditi", kaže Dikla. "A uz to nastaje i posebna atmosfera koja podsjeća da uskoro dolazi Pesha."

Njena 11-godišnja kći Naomi trči s tijestom do roštilja, na strani još ima malo mjesta. Ona kaže da joj zajedničko pečenje macota približava povijest. "To nas spaja. A uz to je i zabavno jesti macot."

Djeca traže stari kruh

Kada se radi o učenju o povijesti i njenom posredovanju, to ne mora biti dosadno, objašnjava Benni Pollock. Djeca danas o prošlosti i o sužanjstvu židova mogu učiti tako da to okuse, dožive. "Mi želimo djeci približiti židovsku povijesti, želimo je učiniti živom i dostupnom djeci."

Dikla Tamir će Pesah ove godine provesti s rodbinom u Londonu. "U svakoj je zemlji to različito, svaka zemlja donosi neku svoju tradiciju". Sada će se u Velikoj Britaniji okupiti čitava njena obitelj. Za tu industrijsku dizajnericu je Pasha "najsvečanija svetkovina" koju židovi slave. "Tu je sve drugačije, sve je posebno, ništa nije kao uvijek." Kuća se čisti, svi u tome sudjeluju. I sve se kiti. Na Seder večeri njen muž čita iz Hagade, jede se ukusna hrana, pjevaju se pjesme. "Ukoliko ne pjevamo, onda to za mene i nije svetkovina", kaže Dikla Tamir.

Nije samorazumljivo

Čišćenje je tradicionalni dio svetkovanja blagdana Pashe. Za vrijeme samog blagdana je strogo zabranjen kontakt s bilo kakvim oblikom kruha načinjenog od tijesta s kvascem. Zbog toga se kuća mora očistiti od svake mrvice kruha. Iz te zabrane se izrodio običaj skrivanja kruha za djecu: odrasli sakriju ostatke starog kruha negdje u stanu, koje djeca onda traže. Potom za nagradu dobiju male poklone.

18 minuta je prošlo. Tijesto koje dosada nije stavljeno na vatru mora se baciti. Jana Sokol briše znoj sa čela, skida pregaču i uzima komad ispečenog macota. "Čovjek bi mogao pomisliti da je to što mi danas imamo nekako samorazumljivo. Ali nije. Bilo je vremena kada je sve bilo drugačije i kada gotovo ničega nije bilo."

Autori: Juli Rutsch / Zoran Arbutina

Odgovorna urednica: Marina Martinović