1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Korupcija kao obrazac života

29. novembar 2013.

Zdravstvo, policija, školstvo… Gotovo da ne postoji oblast u srpskom društvu u kojoj nema korupcije. Ono što ne može da se završi regularnim putem, rešava se mitom. Samo treba znati koliko i koga „podmazati“.

https://p.dw.com/p/1AQ2w
Foto: picture alliance/ZB

Posle skoro tri decenije rada, Miroslav (pravo ime poznato redakciji) je ostao bez posla. Firma je otišla u stečaj. Pokušao je da nađe novo zaposlenje, ali niko nije hteo 60-godišnjeg referenta sa srednjom školom. Ubrzo se teško razboleo. „Sa ugrađena tri stenta, nisam više bio sposoban za rad. Sakupio sam sve potrebne papire i podneo zahtev za invalidsku penziju. Tri puta sam odbijen. Bio sam očajan“, priča Miroslav. Kada je izgubio svaku nadu da nešto može da se promeni, javila mu se rođaka, inače medicinska sestra. „Raspitala sam se. Treba ti 3.000 evra“, rekla je. Predao joj je novac, ali ne zna u čijem je džepu na kraju završio. Nije ga ni zanimalo. Dobio je invalidsku penziju, a ostalo je, kaže, hteo što pre da zaboravi.

Zakon obeshrabruje uzbunjivače

Gotovo svi građani veruju da je korupcija štetna društvena pojava, ali mišljenje se menja kada i sami dođu u situaciju da davanjem mita reše problem. Neki to nazivaju i nužnim zlom – nije ispravno, ali može da bude korisno. „Zanimljivo je da ljudi znaju da čine nešto što nije u redu i besni su što su naterani da to rade, ali nemaju vere da će se stvari iole promeniti ako prijave korupciju“, kaže za DW Nemanja Nenadić iz organizacije Transparentnost Srbija. Država, pri tome, nedovoljno ohrabruje ljude da prijave korupciju o kojoj imaju saznanja. Ko prijavi da je negde dao mito, rizikuje da i sam završi u zatvoru. „Predlagali smo još pre godinu dana da se izmeni Krivični zakonik, kako bi se omogućilo prijavljivanje što većeg broja slučajeva korupcije“, kaže Nenadić. „Smatramo da ne treba da bude krivično odgovoran onaj kome je mito iznuđen i ko to prijavi, pre nego što se sazna za delo.“

Aktion Transparency Serbia Melden sie Korruptionsfälle ohne Angst

Ispitivanje Transparentnosti Srbije pokazalo je da građani smatraju da je korupcija najviše ukorenjena u političkim strankama, pravosuđu, javnim i zdravstvenim službama, a zatim i u policiji i obrazovnom sistemu. Kako DW saznaje, ispit na jednom od beogradskih fakulteta košta oko 1.000 evra – skuplji je ako ukoliko se polaže u oktobarskom roku jer je to poslednji voz za studente. Za dobijanje nastavničkog posla u unutrašnjosti Srbije treba platiti nekoliko hiljada evra. Svi oni kojima se traži mito dobro znaju za primer radnika u Putevima Srbije, koji je raskrinkao „Drumsku mafiju“. Iako je snimcima dokazao višemilionsku proneveru, dobio je otkaz!

Država bi morala da zaštiti uzbunjivače, osobe koje prijavljuju korupciju, kaže za DW Vladimir Radomirović, direktor nevladine organizacije Pištaljka, na čijem sajtu građani mogu potpuno anonimno (sa zaštićenom IP adresom ) da prijave korupciju. Očekuje da će uskoro i zakonom biti definisana sistemska zaštita uzbunjivča. „Sada imamo Agenciju za borbu protiv korupcije, koja po zakonu ne može da reaguje na anonimne prijave, što je ograničava u radu. U toku je izrada Zakona o zaštiti uzbunjivača, koji bi ljude trebalo da ohrabri da prijave korupciju. Uz sudsku zaštitu uzbunjivača, novim zakonom trebalo bi da budu precizirani i rokovi u kojima bi nadležne institucije morale da reaguju“, objašnjava Radomirović.

Društvena dijagnoza

Učestalost nezakonitih radnji svakako je odraz stanja društva. Kulturolog Ratko Božović za DW kaže da su mito i korupcija pokazatelji rušenja sistema vrednosti i moralne inteligencije koja nalaže da ne činimo drugima ono što ne bismo voleli da drugi čini nama. „Naše društvo je odavno anomično (prim. aut. društvo u kome se ne poštuju zakoni). Mito i korupcija postali su opšta pojava – obrazac življenja. Ne zna se ko je gori u toj priči, onaj koji daje ili onaj koji prima. To je poraz ljudske komunikacije“, zaključuje Božović. Nije preterano tvrditi da je u korupciju, ovako ili onako, umešan svaki građanin Srbije. Ako nikada niste uzeli mito, možda ste ga nekada dali. Ako niste ni to, sigurno ste od prijatelja čuli priče poput one sa početka teksta – a korupciju niste prijavili.

Autor: Vladimir Minić, Beograd
Odgovorni urednik: Ivan Đerković