1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Komentar: Vrijeme je za pripremu čekića

Rolf Büllmann16. listopada 2014

Može li se u Siriji i Iraku samo zračnim napadima baciti na koljena Islamsku državu? Američki predsjednik Obama mora temeljito preispitati dosadašnju strategiju, smatra Rolf Büllmann.

https://p.dw.com/p/1DWdO
Barack Obama
Foto: Reuters/G. Cameron

To je znak snage. Više od 20 nacija šalju stručne i visoko pozicionirane vojne časnike u SAD, kako bi se tamo savjetovali o zajedničkoj strategiji u borbi protiv ekstremista Islamske države. Čak i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država osobno dolazi na sastanak i uključuje se u raspravu. Istodobno, ova Koalicija izvodi više od 20 zračnih napada na ratom pogođen grad Kobane na sirijsko-turskoj granici.

Ali, to je također znak slabosti. Mjesecima nakon što je svjetska javnost saznala o uspjesima IS-a i nevjerojatnim zločinima koji prate te uspjehe, koalicija protiv IS-a još uvijek nema čvrst plan. Usprkos zračnim napadima ekstremisti i dalje napreduju. Ne samo u sirijsko-turskom pograničnom području, nego i u Iraku, npr. prema bagdadskoj zračnoj luci.

Obamina strategija ne funkcionira

Još jednom se pokazuje da politički stil predsjednika Obame dostiže svoje granice, kada je situacija brza i kada se zahtijeva odlučno djelovanje. Borba protiv IS-a potrajat će godinama. Ova borba bi trebala biti međunarodno koordiniran i strpljiv pristup, a ne brzoplet ulazak u novi rat, "Shock and Awe", ne samostalan pothvat SAD-a, pogotovo ne rat kopnenim snagama.

No, točno to, tako kažu kritičari, ne funkcionira. Sve glasniji bivaju pozivi za kopnenim snagama, "the boots on the ground". To što je Obama po tom pitanju tako rano i brzopleto zauzeo stav, kako je definitivno rekao da ne želi poslati vojnike, moglo bi se pokazati kao kardinalna pogreška. Jer tko prihvati borbu, mora biti spreman u slučaju nužde, voditi borbu svim sredstvima – tako se pokazuje snaga. Ili se od početka kaže da "ovo nije moja bitka, mi nećemo sudjelovati. Vidite sami kako ćete s tim izaći na kraj". I to je znak snage! Ali, polovična vojna intervencija ograničena samo na zračne napade protiv vrlo učinkovitih kopnenih trupa - to nije znak snage, nego je to znak nesigurnosti a time i slabosti.

Rolf Büllmann
Rolf Büllmann, BRFoto: BR/Theresa Högner

Tko bi drugi osim SAD-a to trebao učiniti?

Trenutno nema kopnenih snaga koje bi mogle promijeniti tijek zbivanja u borbi protiv IS-a. Nikoga tko je dovoljno opremljen, tko je dovoljno stručan. No, borba protiv IS-a mora biti vođena sada, a ne tek za tjedan ili mjesec dana. I moglo bi se dogoditi da će američka Vlada morati preispitati svoj stav i prije nego li je mislila. Washington mora djelovati ukoliko zračna luka u Bagdadu bude ozbiljno ugrožena. Inače bi bila ugrožena opskrba i zaštita tisuća Amerikanaca u ogromnom kompleksu američkog veleposlanstva u Bagdadu. A to bi bila posve neprihvatljiva situacija. Ako IS nastavi napredovati prema zračnoj luci, onda će SAD intervenirati kopnenim snagama – i to na prvoj crti. U to su sigurni svi stručnjaci. Drugačije neće ići.

Imajući u vidu vlastitu vojsku Obama je rekao pred kadetima časničke škole West Point da SAD ima najbolji čekić. Međutim, to ne smije dovesti do toga da se svaki problem pretvara u čavao. Možda mu sada njegovi savjetnici moraju reći da je došlo vrijeme da se izvadi čekić iz kutije i da ga se drži spremnog. Predsjednik bi ga mogao trebati i prije nego li je mislio.