Komentar: Solo-akcija Moskve

Tek što se osušila tinta na sporazumu s Iranom o njegovom atomskom programu, Rusija je istrčala i objavila kraj sankcija protiv Teherana. One su okončane barem za Moskvu. Jer, ostali potpisnici kompromisa o iranskom atomskom programu - SAD, Kina, Velika Britanija, Francuska i Njemačka - žele još pričekati. Oni namjeravaju najkasnije krajem lipnja s vladom u Teheranu postići obvezujući dogovor, kako dalje. Kako Iran može biti spriječen da pravi atomsku bombu a da ipak može izgrađivati nuklearnu industriju - isključivo za civilno korištenje.

Rusija slijedi samo vlastite interese

Taj plan postupanja koji je u teškim pregovorima dogovoren u švicarskoj Lausanni sad Rusija krši. Perzijska nafta trebala bi biti mijenjana za ruske gotove proizvode, nudi se trampa u milijardskoj vrijednosti. U taj posao pripada i oživljavanje isporuke raketa tipa S-300. Taj je ugovor sklopljen prije osam godina, ali je stavljen izvan snage zbog američkih sankcija protiv Irana. Protuzrakoplovne rakete nisu bilo kakva roba. U jednoj kriznoj regiji one mijenjaju igru oko političke moći.

Sve to Rusija dobro zna - i s Izraelom ima dobre odnose. U međuvremenu svaki osmi Izraelac govori kod kuće ruski, jer je doselio s područja bivšeg Sovjetskog Saveza. Vlada u Tel Avivu je zabrinuta, ona smatra da to potvrđuje opravdanost njezine načelne kritike kompromisa iz Lausanne. Za izraelsko vojno zrakoplovstvo su rakete zemlja-zrak tipa S-300 više nego taktička smetnja. Možda će Izrael uskoro morati odustati od svoje strateške opcije da kao posljednje sredstvo ima mogućnost uništenja iranske atomske industrije zračnim napadima.

Ali, još nije jasno koji će raketni sustav Rusija isporučiti Iranu. Raketni sustav S-300 gradi se u brojnim varijacijama - solidnim, modernim i izuzetno modernim. Stručnjaci za naoružanje u Moskvi polaze od toga da će trajati oko dvije godine dok novi ugovor o isporuci bude sastavljen i potpisan. Isporukom raketa Rusija nastoji zauzeti vodeću startnu poziciju u utrci za iransko tržište. Uskoro, kad sankcije službeno budu ukinute, Rusija želi biti na samom čelu.

Moskva želi svuda čuvati interese

Sve to se uklapa u rusku politiku prema Bliskom istoku: Prisni odnosi s Izraelom ruske diplomate ne sprječavaju da surađuju s Palestincima, Egipćanima i drugim sunitima. Tu je i demonstrativno ostajanje uz alevita Asada u Siriji. I sad sporazum sa šijitskim mulasima u Teheranu. Rusija se ne odlučuje za jednu stranu nego želi i dalje čuvati utjecaj na cijelom Bliskom istoku. Jer, jednoga dana će završiti građanski ratovi u toj regiji, proći će borbe između pojedinih islamskih smjerova; a jednog ne tako dalekoga dana bit će odlučena borba za vodeći utjecaj u toj regiji. U toj velikoj igri Rusija je sad svojom odlukom o isporuci raketa zauzela jako važnu poziciju.

I još jednu poruku Rusija šalje svojom žestokom raketnom diplomacijom: sankcije su glupe - njih treba što je prije moguće ukinuti. To je stajalište zemlje protiv koje su također na snazi sankcije EU-a i SAD-a - i koja se boji dodatnih sankcija.