Komentar: Manje turizma, više rada

Šefovi diplomacije sedam najrazvijenijih industrijskih zemalja za konzultacije u Lübecku na raspolaganju su imali jedva 24 sata. Međutim, ako se izmjeri vrijeme koje im je bilo na raspolaganju za nesmetane razgovore, onda je to i znatno manje. Opsežan okvirni program progutao je dosta vremena. Ceremonijalni doček sa zborom, upisivanje u Zlatnu knjigu grada Lübecka, kratak izlet brodom, zajednička fotografija, konferencija za novinare. Za ozbiljne razgovore o gorućim temama, kao što su konflikt u Ukrajini, atomski pregovori s Iranom ili bliskoistočni sukobi, nije ostalo puno vremena.

Osim toga, umjesto sedam, u Lübecku je bilo praktički samo šest ministara vanjskih poslova, pošto je američki državni tajnik John Kerry, predstavnik vodeće i najmoćnije industrijske nacije na svijetu, došao tek drugi dan sastanka i ostao samo nekoliko sati. Morao je kod kuće, pred Kongresom, odgovarati na pitanja o pregovorima s Iranom. Američka vlada je pod ogromnim pritiskom republikanaca koji žele spriječiti sporazum s tom zemljom.

Malo vremena za razgovore

Dakle, stvarno je bilo malo vremena za razgovore o brojnim krizama koje potresaju svijet. Stoga nije veliko iznenađenje da sastanak u Lübecku nije donio neke konkretne rezultate osim zajedničkih izjava. No, to nije bio smisao sastanka. Na njemu je trebalo obaviti pripreme za sastanak šefova država i vlada G7, koji će se održati u lipnju u bavarskom dvorcu Elmau.

Da li je susret šefova diplomacija G7, koji je grad Lübecku i njegov javni život blokirao dva dana, bio suvišan? Ne, taj se susret ne može tek tako diskvalificirati. Kod takvih sastanaka radi se o tome da se razgovara bez pritiska koji bi nalagalo savjetovanje o konkretnim problemima i traženje rješenja za krize. To je srž diplomacije. Kada bi inače šefovi diplomacije najvažnijih industrijskih zemalja imali priliku za takvo što?

Doprinos miru u svijetu

Naravno, može se kritizirati, kao što je to učinio zastupnik Ljevice u Bundestagu Jan van Aken, da G7 ne zastupa većinu stanovništva svijeta, te da bez Rusije nije moguće rješenja većine sukoba. No, taj argument se može i obrnuti. Pošto zastupaju glavne industrijske zemlje svijeta koje raspolažu s više moći nego ostali, tih sedam ministara imaju veću odgovornost za stanje u svijetu nego ostali. Nitko ne bi ozbiljno mogao dovesti pod znak pitanja dobru volju njemačkog šefa diplomacije Franka Waltera Steinmeiera kao domaćina ili njegovih kolega iz ostalih zemalja da se doprinese smirivanju smrtonosnih sukoba koji ugrožavaju svjetski mir.

Susret je bio i koristan i važan. Imao je smisla. Međutim, bilo bi bolje da je ostalo više vremena za konzultacije. Bilo bi primjerenije kada bi G7 ponovno bio to što je bio na skromnim počecima, sedamdesetih godina. Manje turizma, manje opsežnih priprema, a više vremena za političku razmjenu mišljenja, koja je hitno potrebna.