1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Koliko košta zagađeni vazduh?

Karin Jeger2. decembar 2014.

Posledice zagađenja vazduha u Evropi su izuzetno velike, a šteta naneta njime za 2012. se procenjuje na najmanje 59 milijardi evra. Među najvećim zagađivačima su termoelektrane iz Nemačke, Francuske i istočne Evrope.

https://p.dw.com/p/1Dxxk
Bosnien - Luftverschmutzung
Foto: F. Kravac/Klix.ba

Londonska magla, dim nad Rurskom oblasti – to su stare legende. Zagađenje vazduha na ovim mestima je u padu. Kvalitet vazduha u Evropi se poslednjih decenija znatno poboljšao. Pa ipak, koncentracija otrova je još dovoljno visoka da predstavlja veliku opasnost za zdravlje. To pokazuju rezultati istraživanja Evropske agencije za zaštitu okoliša (EUA) sa sedištem u Kopenhagenu. EUA je ispitala oko 14.000 industrijskih postrojenja i elektrana s ciljem da izračuna troškova koji nastaju usled zagađenja. A oni, prema navodima EUA, za 2012. iznose najmanje 59 milijardi evra, a možda i do 189 milijardi evra, zavisno o modelu računanja ekonomske štete.

Čist vazduh se ne isplati industriji?

Posebno u gradovima, gde živi najveći deo evropskog stanovništva, izmereni postotak štetnih tvari kao što su ozon, ugljen-dioksid ili fina prašina, vrlo je često viši od dozvoljenog. „Polovinu tih troškova prouzrokovanih zagađenjem stvara jedan odsto industrijskih pogona. To je zastrašujuće“, kaže direktor EUA Hans Brajninks.

Druga spoznaja je da se među 30 najvećih zagađivača nalazi 26 termoelektrana – ponajviše iz Nemačke, a potom iz Poljske, Bugarske i Rumunije. Ali i hemijska i industrija čelika proizvode visoku količinu otrovnih tvari u vazduhu. „Da se među najvećim zagađivačima nalazi osam elektrana iz Nemačke, to nije ništa novo. No, pri tome se ipak mora naglasiti da one doduše apsolutno gledano proizvode velike količine ugljen-dioksida, ali relativno gledano ipak proizvode struju mnogo efikasnije od elektrana u istočnoj Evropi i Francuskoj“, kaže Arne Felerman iz Evropskog ureda za zaštitu okoline.

EUA je pet godina radila na ovom istraživanju. U vremenskom razdoblju od 2008. do 2012. godine su troškovi zbog zagađenja vazduha iznosili najmanje 329 milijardi evra, a najviše oko bilion evra. EUA je također iznela podatke da u blizini ovih industrijskih postrojenja rastu i troškovi boravka u bolnicama (zbog srčanih oboljenja te bolesti disajnih puteva), broj smrtnih slučajeva i broj bolovanja.

Brüssel Smog 14.03.2014
Sedište EU u smogu: Brisel 14.3.2014.Foto: picture alliance/AP Photo

„U međuvremenu postoje tehničke mogućnosti za smanjenje produkcije štetnih čestica u vazduhu no koncerni navode da bi njihovim korišćenjem bili na gubitku, odnosno, više na tržištu ne bi bili dovoljno konkurentni“, ukazuje Felerman. „Budući da se zagađenje ne smanjuje, potrebna nam je nova evropska politika čistog vazduha“, kaže Doroti Holc iz Nemačke organizacije za zaštitu klime. Prema njenom mišljenju, industrijski pogoni bi trebalo da stalno obnavljaju svoja filterska postrojenja. Isto tako, dodaje ona, ukoliko nemačka vlada ozbiljno shvata energetski zaokret, onda bi ona trebala pod lupu da stavi i termoelektrane.

Međutim, velika zagađenja prouzrokuju i saobraćaj i poljoprivreda. Metan posebno oštećuje ozonski omotač, a nitrati kao što je amonijak zagađuju vodu i tlo.

Posledice studije

Hoće li se ubuduće nešto promeniti po pitanju politike? To je veoma upitno. Evropska komisija po novim šefom Žan-Klodom Junkerom upravo raspravlja o eventualnom ispitivanju regulacije evropskog paketa za očuvanje čistoće vazduha i konkuretnosti na tržištu. Naime, deset vodećih udruženja za zaštitu okoline do sada je uzaludno pokušavalo da dobije termin kod Junkera kako bi s njime porazgovarali o problemima. Oni se sada nadaju da će studija EUA ipak izazvati promene u načinu razmišljanja.

Na posletku, proizvođači struje proizvode i energiju za potrebe stanovništva. „Svest o problemima zaštite prirode kao i želja za čistim vazduhom dolaze tek kada su trbusi puni, kada imamo posao i kada se više ne moramo brinuti o egzistenciji“, kaže Felerman. „Ali društvo isto tako plaća zbog gubitka radnih dana, zbog štete koja nastaje usled slabijih žetvi kao i za sve veću potrošnju energije“, navodi ovaj stručnjak. On dodaje da se zbog toga moramo pitati – šta će se dogoditi s našom industrijom? Želimo li dostići energetske ciljeve ili ćemo prihvatiti zagađenje zraka kao nužno zlo? I – koliko će nas sve to koštati?