1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ko su proruski separatisti iz Nemačke?

Saša Bojić16. mart 2015.

Oko 100 građana nemačke se bori u Ukrajini na strani proruskih separatista. To su većinom Nemci ruskog porekla, prenosi nedeljnik „Velt am zontag“. U tekstu se traži i kažnjavanje takvih ljudi.

https://p.dw.com/p/1ErUZ
Bildergalerie Rückzug aus Debalzewe
Foto: Filip Warwick

Veliki broj listova je preneo pisanje nedeljnika Velt am zontag o tome kako se „više od 100 Nemaca bori u Istočnoj Ukrajini“. Većina tih ljudi koji se bore na strani proruskih separatista su Nemci ruskog porekla, a među njima ima i bivših vojnika Bundesvera.

U Istočnoj Ukrajini je na snazi obustava vatre. „Ali, u Marijupolju je sve veći strah od ponovnog izbijanja borbi – u kojima učestvuje sve više Nemaca. Više od 100 građana Nemačke se priključilo proruskim separatistima. Za razliku od nemačkih islamista koji su se priključili borcima IS, dobrovoljci koji se bore u Ukrajini u Nemačkoj ne moraju da strahuju od kazne“. Štefan Majer, stručnjak Hrišćansko-socijalne unije za unutrašnju politiku, rekao je za ovaj nedeljnik da bi učešće Nemaca u borbama trebalo da se tretira isto kao udruživanje radi terorističkih aktivnosti. On traži da se borcima koji imaju dvostruko državljanstvo oduzme nemački pasoš zbog učešća u građanskom ratu. U borbi protiv islamističkih terorista, Nemačka se već služi oštrim sredstvima. Već danas se protiv povratnika iz rata u Siriji i Iraku pokreću istrage zbog „podrške terorističkom udruživanju“, a to se kažnjava zatvorom u trajanju do deset godina.

„Letonija je u februaru pooštrila odredbe svog krivičnog prava. Oni koji učestvuju u borbenim dejstvima stranih trupa, po novom zakonu mogu biti kažnjeni sa 10 godina zatvora. Ovaj propis se odnosi na sve građane koji se bore protiv suvereniteta međunarodno priznatih država – nezavisno od toga da li se to dešava u Iraku, Siriji ili Ukrajini. Na ratni turizam iz Nemačke se u Ukrajini gleda sa sve većom zabrinutošću. Ambasador Ukrajine u Berlinu, Andrej Melnik, zatražio je od nemačke vlade da se pobrine da Nemci „ne odlaze i dalje na Istok i učestvuju u ubijanju.“ On je zato nedavno govorio i pred predstavnicima ministarstava unutrašnjih i spoljnih poslova.“

„Nemačko ministarstvo pravde je na novinarsko pitanje o tome bilo iznenađeno i saopštilo da nema pouzdane podatke o učešću Nemaca o borbama u Ukrajini. I pored toga, ono je pokrenulo proveru tih navoda. U Ministarstvu spoljnih poslova su takođe rekli da nemaju pouzdana saznanja, a u Ministarstvu unutrašnjih poslova kažu da imaju indicije da se pojedini Nemci bore u Istočnoj Ukrajini kao i da o njihovim političkim motivima ništa nije poznato. Dalje se prenosi da nemačka vlada ne toleriše krivična dela nemačkih državljana u inostranstvu. U slučaju da dođe do saznanja o mogućem izlasku osoba iz zemlje sa ciljem učešća u borbenim dejstvima u Ukrajini, vlada će ta saznanja koristiti da bi otežala ili sprečila izlazak iz zemlje takvim licima.“

„Neki dobrovoljci sa nemačkim pasošem su na važnim funkcijama u proruskim paravojnim jedinicama. Andrej Relke je po rangu jedan od najviših komandanata u njihovim redovima. Rođen je u Ukrajini 1972. 1990 je odatle – sa majkom, bratom i sestrom – otišao u Nemačku. Njegov otac, Rus, bio je električar; poginuo je na radu. Andrejev sin, Aleksej, nije se snašao u novoj sredini i već ima iza sebe jedan neuspeo brak; dve godine nije mogao da nađe posao. Krupan čovek sa lakim švapskim akcentom bio je na prvoj liniji fronta kada su u proleće 2014. separatisti u Donjecku i Lugansku formirali svoje jedinice i korak po korak zauzimali administrativne centre, policijske zgrade i kancelarije tajnih službi. Ministarstvo unutrašnjih poslova u Kijevu ga je pre oko godinu nazvalo jednim od najradikalnijih terorista koji deluju na istoku zemlje.“

„Oni koji se bave ovom temom, ponovo nalaze paralele sa islamistima koji se bore za džihad. Najčešće se radi o neuspeloj integraciji. Udruženje za unapređenje integracije ruskih Nemaca često je ukazivalo da doseljenici nose u sebi i nemačku i rusku kulturu, a da nijednu od njih nisu mogli da izraze u potpunosti. Kažu da je rat u Istočnoj Ukrajini za te ljude bio šansa da ispune prazninu koju su osećali u sebi i da se stave u službu ideje koju smatraju ispravnom.“