Kamo sa starijim zatvorenicima?

Udio zatvorenika starijih od 60 godina, u Njemačkoj je sve veći. I dok je ukupan broj zatvorenika u posljednjih deset godina smanjen, broj starijih se povećao - samo od 2003. do 2013. za jednu trećinu. Je li to povećanje odraz starenja društva ili starije osobe postaju sve sklonije kriminalu? I jedno i drugo igra ulogu, kaže kriminolog iz Bochuma Michael Alex: "Zbog toga što razlika između siromašnih i bogatih postaje sve veća, starije osobe su također učestaliji sudionici u krađama i prevarama nego što je to bio slučaj ranije". Kriminal u starosti se ispoljava uglavnom kroz manje prekršaje.

Još jedan razlog: zatvorenici duže ostaju u zatvorima nego što je to bio slučaj ranije. Do 1998. se takozvani preventivni pritvor, koji se mogao izricati izrazito opasnim prijestupnicima, smio izricati na maksimalno deset godina. To ograničenje je ukinuto nakon slučaja Dutroux u Belgiji. "Od tada se broj onih koji se po izricanju kazne smještaju u preventivni pritvor udvostručio", kaže Michael Alex.

Lista čekanja za zatvorenike

Mnogi stariji zatvorenici stavljaju zatvorske službenike pred nove izazove. Oni se medicinski moraju drugačije tretirati nego mlađi zatvorenici. Neki od starijih boluju od dijabetisa, demencije, bolesti srca i krvnih žila. Nekima je potrebna posebna njega, čak i umiranje u zatvoru više ne predstavlja rijetkost. Na nekim mjestima odgovorni su već reagirali: u Detmoldu tako već sedam godina postoji odjeljenje za starije. U tom odjeljenju smještene su osobe koje imaju više od 62 godine. I u zatvoru u Singenu čak od 1970. postoji odjel u kojemu su smješeten isključivo starije osobe.

Thomas Maus je šef ove ustanove u kojoj ima 48 mjesta za muškarce starije od 62 godine, a kojima je izrečena kazna u trajanju od najmanje 15 mjeseci. 1970-tih još nitko nije govorio o demografskim promjenama, kaže Maus. "Ali, već tada se znalo da se u normalnim zatvorima potrebe starijih nisu uzete u obzir, primjerice, potreba za mirom, privatnošću, poslom koji ih ne preopterećuje i posebnom medicinskom njegom", kaže on.

Osim toga, stariji zatvorenici se boje mlađih. U Singenu se stoga zajedno smještaju osobe iste starosne dobi, koje imaju slične zdravstvene i druge probleme. Isto kao i u „normalnim“ zatvorima i u ovom, smještenom nedaleko od Bodenskog jezera, postoji određeno vrijeme tijekom kojeg zatvorenici rade, odmaraju se ili se bave nekim drugim aktivnostima. U ponudi aktivnosti za slobodno vrijeme su između ostalih i sport, treninzi za bolje pamćenje, radna terapija. "Nije riječ o boljem tretmanu već o tretmanu koji bolje odgovara njihovim potrebama," kaže Maus.

Potražnja i ponuda

I dok u Njemačkoj trenutno postoji više zatvorskih mjesta nego zatvorenika, u Singenu potražnja nadilazi ponudu. "U 70-tim godinama je u Njemačkoj bilo više mjesta u zatvorima nego zatvorenika, sada potražnja u Singenu nadilazi ponudu. U međuvremenu imamo i listu čekanja", kaže Maus.

Jedno je jasno: starenje u zatvorima je stvar koja se ne može promijeniti. Michael Alex vjeruje da za starije osobe ne trebaju postojati samo specijalne ustanove, već da su sada na potezu suci i državni tužitelji. "Kod starijih ljudi svakako postoji mogućnost da se ostatak njihove zatvorske kazne preinači u uvjetnu kaznu. Može se u nekim slučajevima izreći i pomilovanje, ukoliko se dalje izvršenje kazne smatra neprikladnim. Ta mogućnost se relativno malo koristi“, kaže on.

Pravosuđe je iz straha da bi zatvorenici ako izađu na slobodu ponovo mogli počiniti kazne suzdržano, isto kao i cijelo društvo."U Hamburgu je prije nekoliko godina u Kazneni zakon uveden član, prema kojem bolesni zatvorenici za koje se polazi od toga da će zbog bolesti uskoro preminuti, pod određenim uvjetima mogu biti oslobođeni jer se pretpostavlja da u stanju u kojem se zbog bolesti nalaze, ne mogu počiniti neko krivično djelo", kaže Michael Alex. Hamburg je time jedina njemačka savezna zemlja u kojoj je zakonski regulirano da ljudi koji ne žele umrijeti u zatvoru, mogu biti pušteni na slobodu.