1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kada noć prekrije olimpijski grad

6. februar 2014.

List Zidojče cajtung je u rubrici „Putovanja“ objavio podužu reportažu novinara Florijana Hasela koji je tačno 30 godina posle Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, obišao nekadašnja borilišta i okolne hotele.

https://p.dw.com/p/1B3dj
Foto: DW/S. Huseinovic

„U hotelima nisu samo cene zamrznute“, piše Hasel, „i nameštaj podseća na 1984. godinu“. I pored modernih i luksuzno opremljenih hotelskih objekata, on zapaža da većina njih nije renovirana – jer za to nema novca. „Do Sarajeva, od Jahorine, ima 30 kilometara. I pored toga, između te dve lokacije – za razliku od 1984 – leži čitav svet. Godine 1992, slike rata su počele da bacaju u senku sećanje na Zimske olimpijske igre. Od kraja rata 1995, Bosna je podeljena na Republiku Srpsku i muslimansko-hrvatsku Federaciju BiH, pa su podeljena i nekadašnja borilišta Olimpijade iz 1984. Skijališta Jahorine nalaze se u Republici Srpskoj, koja je bila uporište Radovana Karadžića, vođe bosanskih Srba koji se sada nalazi u zatvoru Haškog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Planina Bjelašnica, koja je 1984. bila poprište muških takmičenja u alpskim disciplinama, skijaška skakaonica na Igmanu, kao i ledena dvorana u Sarajevu nalaze, se u Federaciji Bosne i Hercegovine, s tim što su ti objekti, za razliku od onih na Jahorini, spaljeni ili uništeni bombama bosanskih Srba.“

„Osamnaest godina posle rata, zajednička država postoji uglavnom samo na papiru; Srbi u Republici Srpskoj i Bošnjaci i Hrvati u Federaciji, žive razdvojeno. Iz Sarajeva na Jahorinu, u najboljem slučaju vikendom, dođe poneki diplomata ili biznismen. Čak i u jeku zimske sezone, autobus koji iz Sarajeva prevozi putnike na Jahorinu, saobraća samo dva puta dnevno. Ne postoji direktna veza između Jahorine i sestrinskog područja Bjelašnice – nema ni zajedničkog ski-pasa... Već godinama razgovaramo o tome, ali od toga do sada nije bilo ništasve zbog politike, kao i mnoge druge stvari kod nas, kaže Muamera Šehić iz Olimpijskog komiteta Igara 1984. u Sarajevu.“

Katarina Vit na Olimpijskim igrama u Sarajevu
Katarina Vit na Olimpijskim igrama u SarajevuFoto: picture-alliance/ dpa

„Kada je armija bosanskih Srba 1992. počela najdužu opsadu jednog grada u 20. Veku, da bi do kraja 1995. na Sarajevo ispalila dva miliona granata, nije poginulo samo 11.000 stanovnika tog grada – Srbi su učinili sve da bi uništili i sećanja na zajedničku prošlost – čiji vrhunac su za mnoge bile Zimske olimpijske igre iz 1984. Tako na početku rata nisu razrušili samo nacionalnu biblioteku, već i ledenu dvoranu Zetru, u kojoj je tada 18-godišnja Katarina Vit osvojila svoju prvu zlatnu medalju u umetničkom klizanju. Pored obnovljene dvorane, danas se nalazi groblje: stotine nadgrobnih kamenova obeležavaju mesto poslednjeg počinka ubijenih u vreme opsade grada“, piše autor teksta koji na kraju podseća da će 2017. u Sarajevu biti održan Evropski olimpijski festival mladih – koji bi trebalo da zajedno organizuju Srbi, Bošnjaci i Hrvati – što pruža nove nade u pomirenje, piše Zidojče cajtung.

Vinetu pamti Jugoslaviju

U Nemačkoj štampi ima i mnogo komentara sa sećanjima druge vrste – na vreme nemačkih filmova o Vinetuu snimanih 60-ih godina prošlog veka. Jer, Vinetu – glumac Pjer Bris – napunio je 85 godina. Nema novina ni radio ili televizijske stanice koje nisu poželele srećan rođendan glumcu iz legendarnih filmova koji su snimani uglavnom u bivšoj Jugoslaviji. „Pjer Bris je fenomen“, piše tim povodom list Velt o francuskom glumcu koji je u Nemačkoj i danas pravi kult – dok je u Francuskoj gotovo potpuno nepoznat“. „Leđa su me stegla, kolena me bole, ali Vinetuovo srce još kuca kao u mladog ratnika“, citira list Vestdojče cajtung Brisa koji je odlučio da se iz Francuske preseli u Nemačku.

Pjer Bris kao Vinetu i Leks Barker kao Old Šeterhend
Pjer Bris kao Vinetu i Leks Barker kao Old ŠeterhendFoto: picture-alliance/ dpa

Sasvim je prirodno što Pjer Bris svoju starost namerava da provede u Nemačkoj, gde je kao indijanski poglavica nebrojeno puta osvanuo na naslovnim stranama časopisa, dva puta dobio uglednu nemačku filmsku nagradu „Bambi“ da bi mu kasnije bio uručen čak i Orden zasluga za Nemačku. A u intervjuu za nemački radio WDR Bris je rekao da vreme snimanja filmova po delima Karla Maja pamti kao najlepše vreme svog života – između ostalog i zbog lepota Jugoslavije, zemlje koja je filmskoj ekipi redovno iznajmljivala teren za snimanja.

Pripremio: Saša Bojić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković