1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kad se Vlas(t)i dosete...

13. jun 2013.

Sloboda Interneta je česta tema diskusija koje se sada vode u Nemačkoj. Tiču se uglavnom prava na privatnu sferu u komunikaciji. No, ima i slučajeva zastrašivanja građana samo zato što su javno izneli svoje mišljenje

https://p.dw.com/p/18oqI
Sloboda govoraFoto: Fotolia/lassedesignen

Fejsbuk je nedavno obrisao tekst poznatog levičarski nastrojenog novinara Jirgena Elzesera – jer se u tom tekstu on negativno izrazio o pravu homoseksualnih parova da usvajaju decu. Iako je Elzeser pristalica svih ostalih prava homoseksualnih partnera na pogodnosti koje uživaju i heteroseksualni parovi, Fejsbuk je sa svoje platforme „skinuo“ Elzeserove redove o pravu homoseksualaca da usvajaju decu kao „napadu na porodicu“.

Poznato je da Gugl, Fejsbuk, Tviter i druge socijalne mreže filtriraju sadržaje koje korisnici postave na te platforme. Ali, stručnjaci tih kompanija nisu upućeni u sve moguće implikacije nekih napisa, tako da i objavljeni sadržaji mogu da se naknadno „proteraju“ kroz policijski „filter“. Tako je to bilo u slučaju Ursule Greser, profesorke sa dvostrukom doktorskom titulom, dugogodišnje članice Hrišćansko-socijalne unije (CSU).

Dr. Greser je, ugledavši javni poziv na jedan susret sa ministarskom pravde Bavarske Beate Merk (inače takođe iz CSU), objavila na Tviteru poruku sledeće sadržine: „Kada će Molat biti pušten na slobodu? To pitanje bi moglo biti postavljeno gdji Merk 10.06.13. u 19 sati u hotelu Hofolding.“ „Molat“ je u ovom slučaju Gustl Molat iz Nirnberga, čovek koji je 2006. godine smešten na psihijatrijsku kliniku kao opasan za javnost. Proglašen je paranoidnim bolesnikom jer je svoju suprugu i neke njene kolege iz banke „Hipo ferajnsbank“ tužio zbog nelegalnih poslova poput pranja novca i sličnih.

Symbolbild USA Geheimdienst Überwachung
Špijunaža građanaFoto: Fotolia/benjaminnolte

Iako se kasnije ispostavilo da Molatova „paranoja“ nije baš bez osnova, on je i dalje na psihijatrijskoj klinici. Bavarske vlasti su sada suočene sa optužbama za zataškavanje nelegalnih poslova, pri čemu se svojom tužbom zamerio očigledno važnim fukcionerima tog grada čija je imena dnevnik Zidojče cajtung našao na listama Rotarijanskog kluba. Slučaj Molat ovih nedelja ponovo zaokuplja nemačku javnost.

Ubrzo nakon što je na Tviteru postavila pitanje „Kada će Molat biti pušten na slobodu?“, dr. Greser su posetili – policajci u civilu. Uredno su se legitimisali, i rekli da su došli zbog njene poruke na Tviteru. Profesorka je kasnije rekla da je sve vreme imala utisak da dva policajca ni sama nisu znala šta bi s njom. Razgovor se završio tako što im je ponudila da obriše svoju poruku, na šta su oni otišli, a ona je poruku zaista i uklonila.

Kombobild Facebook Google Logo
Kontrola društvenih mreža?Foto: AP Graphics/Montage DW

Špigel onlajn tim povodom primećuje: „Ne, na Tviteru čovek ne bi trebalo da napiše sve što misli. To može da pođe naopako, što znamo iz slučajeva kada avionskim putnicima nije dozvoljavano da lete zbog poruka koje je policija tumačila kao pretnje bombaškim napadom. To što i poziv na jednu diskusiju, upućen preko Tvitera, može da proizvede neprijatnosti, jeste novitet – tako se bar pokazalo u Bavarskoj.“

„Greška Ursule Greser je u tome što je u svojoj poruci na Tviteru pomenula ime Molat“, piše portal Dojče virtšafts nahrihten, „već i samo ime je očigledno dovoljno da podigne nervozu političara i policije dotle da su jednu profesorku proglasili za bezbednosni rizik.“ Ironija je sadržana i u činjenici da je naslov diskusije da ministarkom glasio: „Fejsbuk i kompanija – kako sigurno surfovati u socijalnim mrežama“ (!).

Ovaj portal podseća i na slučaj Eve Inenfelt iz Vitena kod Dortmunda. O njemu piše Vestdojče algemajne cajtung onlajn: „Sredinom aprila policija je izvršila pretres stana Eve Inenfelt u Vitenu i njene kancelarije u Dortmundu.“ Osam policajaca je pretresalo njen stan – zbog teksta koji je objavila: „Ona je na jednom portalu za prodaju svega i svačega sa velikim popustom kupila počasnu titulu doktora jedne slobodne crkve u Majamiju za 39 evra i to napisala – uz namigivanje – na svom blogu. Državno tužilaštvo je zbog toga osumnjičilo Inenfeltovu da tu šaljivu titulu, koju istražitelji smatraju veoma sličnom pravoj akademskoj tituli, zaista i upotrebljava.“

Pripremio: Saša Bojić
Odg. urednik: Jakov I. Leon