Junckerova sporna Evropska komisija

„Ako imaš nekog starca, onda ga pošalji u Evropu!“ Tako se ranije posprdno govorilo o političarima iz zemalja članica EU koji su poslani u evropske institucije jer navodno u Briselu više nisu mogli učiniti mnogo toga. Ova izreka nije nikada bila tačna, danas pogotovo. To važi kako za poslanike u Evropskom parlamentu, tako i za komesare. Članove komisije nominuju zemlje članice, a predsjednik Komisije na to nema uticaj. Međutim, prije nego komesari stupe na dužnost, moraju se suočiti s često vrlo kritičnim pitanjima zastupnika u nadležnim odborima Evropskog parlamenta.

Tako se naprimjer 2004. godine Italijan Rocco Buttiglione našao na meti kritika zbog svojih ranijih kontroverznih izjava o ženama i homoseksualcima. 2009. godine se na meti napada našla Bugarkinja Rumjana Schelewa zbog navodno nepotpunog navođenja podataka o dodatnim primanjima. Parlament ne samo da može odbiti pojedine komesare nego i cijelu komisiju. Ali i sama prijetnja je u oba slučaja dovoljan razlog da se zamijene komesari koji se nađu na meti kritika.

Nepodobni komesari

Ovaj put veliki broj komesara mora računati da će se naći u oštrom unakrsnom ispitivanju. Pojedini komesari su se našli na meti kritika odmah nakon Junckerovog predstavljanja svoje ekipe. Njemački političari se npr. pitaju zašto će Francus Pierre Moscovici biti komesar za ekonomska i monetarna pitanja ako se zna da je, dok je bio ministar finansija Francuske, svojom politikom doprinio rekordnom zaduženju zemlje.

Naredna kritika je upućena Jonathanu Hillu, britanskom konzervativcu zaduženom za finansijsku stabilnost, finansijske usluge i uniju tržišta kapitala. On njega se, navode kritičari, može očekivati sve drugo osim regulisanja finansijske stabilnosti. Mnogi se žale da 41.-godišnja Italijanka, Federica Mogherini, vanjskopokitička šefica EU, nema dovoljno vanjsko-političkog iskustva.

Komesara za zaštitu klime interesuje nafta

U međuvremenu parlament i javnost imaju dovoljno vremena da se bave biografijama pojedinih komesara i da na svjetlo dana iznose nove sporne činjenice. Španac Miguel Arias Canete bi trebao biti komesar za energiju i zaštitu klime. Međutim, prema mišljenju njemačkih fondacija za zaštitu okoliša on je „najgore moguće rješenje“ jer kao „lobista naftne industrije“može potkopati energetske promjene u Evropi. Greenpeace čak govori o „sukobu interesa“.

Canete je inače član upravnih odbora u dvije naftne firme i najveći je vlasnik akcija tih preduzeća. Najava da će se odvojiti od akcija neće ušutkati kritičare. Canetea u parlamentu očekuje „veoma teško saslušanje“, mišljenja je predsjednica kluba poslanika „Zelenih“ Rebecca Harms. Možda će svemu biti dodano i njegovo mišljenje o ženama za koje je kasnije uputio izvinjenje.

Loš mađarski imidž

Zabrinutost postoji kada je riječ o Tiboru Navracsicsu. Dosadašnji mađarski ministar vanjskih poslova bi trebao preuzeti resor obrazovanja, kulture i brige o mladim. Kao ministar pravosuđa je Tibor Navracsics u Mađarskoj izvršio reformu pravnog sistema i time ograničio kompetencije pravosuđa. Zbog te reforme i restriktivnog zakona o medijima je vlada premijera Viktora Orbana godinama u sukobu sa Komisijom koja Mađarskoj prijeti procesom zbog povrede sporazuma.

Partijsko-politička lojalnost

Ipak, bez obzira na sve navedene slučajeve nije jasno da li će parlament biti protiv sastava Evropske komisije. Prepreke su velike: naime, potrebno je dokazati teške greške ili manjak sposobnosti nekogkomesara. Osim toga se u parlamentu uvijek radi o partijskoj politici. Poslanik partijske familije, iz koje komesar dolazi, često su skloni partijsko-političkoj lojalnosti i uz komesara su iako su lično možda protiv njega. Osim toga, možda do sada nije nikada bilo toliko protivljenja protiv tako velikog broja komesara.

Saslušanje i ispitivanje budućih komesara počinje 29. septembra i trebalo bi trajati nekoliko sedmica. Za svakog od 28 komesara su predviđena tri sata za saslušanje. Glasanje o Evropskoj komisiji je planirano za 22. oktobar.