1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Jevreji između straha i samopouzdanja

Kristof Štrak3. mart 2015.

Tokom četiri dana jevrejskog kongresa mladih u Berlinu razgovaralo se o rastućem antisemitizmu, ali i o drugim izazovima za mlade Jevreje u Nemačkoj, ali i u Evropi.

https://p.dw.com/p/1Ek7Q
Davidstern Halsschmuck
Foto: picture alliance / Godong/Robert Harding

U jednom trenutku, te subotnje večeri, na zidu je velikom slovima projektovano „Bračni bazar“. Svi prisutni znaju na šta se misli. U Berlinu je prava žurka, sa stotinama mladih Jevreja, muzika sa razarajućim basovima. Godišnji kongres mladih iz jevrejske zajednice u Nemačkoj je prilika za „umrežavanje“ i upoznavanje – i za flertovanje.

Sa više od 400 učesnika, kongres u Berlinu je bio do sada najveći te vrste. Tema je bila 50-ta godišnjica diplomatskih odnosa između Nemačke i Izraela, koja pada u maju.

Abraham Lerer, predsednik Centralne kancelarije za rad Jevreja u Nemačkoj, učesnicima kaže da imaju na umu da u hotelu borave i drugi gosti i da se uprava hotela ne raduje praznim flašama viskija po sobama. Potom podseća učesnike da ih policija ispred hotela štiti tokom sva četiri dana kongresa, na šta je usledio veliki aplauz, čak duži i glasniji od onog upućenog počasnim gostima. Takvo reagovanje na policiju je u Nemačkoj krajnje neuobičajeno.

Muslimani i desničarski ekstremisti

Na kongresu se više puta govorilo o atentatima u Parizu i Kopenhagenu, o sve većem strahu mnogih Jevreja. Baš na dan otvaranja kongresa, Jozef Šuster, predsednik Centralnog saveta Jevreja u Nemačkoj, u jednom radio-intervjuu, savetovao je da se u problematičnim naseljima ne nose kipe – kapice kojima muškarci Jevreji pokrivaju teme. Šuster je stoga na marginama kongresa mnogim novinarima govorio o mržnji muslimana prema Jevrejima, o naseljima u Nemačkoj sa visokim udelom radikalnih desničara.

Deutschland Cottbus Einweihung Synagoge Juden Kippa
Jevrejski simbol nije samo sinagogaFoto: picture-alliance/dpa/J. Carstensen

Političari iz Berlina, uključujući i novog gradonačelnika prestonice Mihaela Milera, opovrgavaju Šusterove reči. Svako ko je pratio raspoloženje na kongresa, Šusteru ipak daje za pravo. Bez obzira na to da li mladi učesnici dolaze iz Berlina ili drugih gradova, u izjavama za Dojče vele oni govore o svojoj uzdržanosti, čak i strahu da otvoreno pokažu da su Jevreji.

Darina (26) iz Diseldorfa kaže da je od prošlog leta oprezna „i da ni poslodavcu ne kaže da je Jevrejka“. I Aleksandar (34) iz Manhajma kaže da „neće da izaziva svoju sreću i nosi kipu na ulici kada je sam“. Viktorija iz Hamburga opisuje: „Ja nikad ne bih išla sa vidljivom Davidovom zvezdom ulicom u kojoj ima džamija.“ Prošlog leta, kada je zbog rata u Gazi bilo demonstracija i kontroverzi u Nemačkoj, plašila se da uopšte ide u sinagogu. Njih troje govore u ime mnogih.

Mnogi smatraju da je Nemačka možda najbezbednija zemlja za Jevreje u Evropi i zbog toga su veoma zahvalni. Ali, strah ipak postoji.

Mešoviti brakovi kao problem

U završnoj diskusiji, direktor Centralnog saveta Jevreja u Nemačkoj Danijel Botman (30), i samo nešto malo stariji Aleksandar Sperling, direktor zajednice sinagoga u Kelnu, kažu da su svoje supruge upoznali baš na ovakvom kongresu mladih. Oni to kažu u šali. Ipak, pozadina je veoma ozbiljna. To je poziv mladim Jevrejima da sebi pronađu jevrejskog partnera. „Mislim“, kaže Sperling, „da je većina nas ovde jer upravo to želi: da sebi nađe jevrejskog bračnog partnera.“

Jevrejske zajednice u Nemačkoj pate od mešovitih brakova. U Frankfurtu, kaže direktorka lokalne zajednice, čak 70 odsto svih brakova su takvi. To otežava rabinima priznavanje braka, a i versko obrazovanje dece.

Bezirk Neukölln Flashmob gegen antisemitische Hetze Berlin Menschenkette Deutschland
U znak protesta protiv antisemitizmaFoto: picture-alliance/dpa/Wolfgang Kumm

Etiketa „Rus“

To je samo još jedan izazov za mlade Jevreje. U Berlinu, na kongresu, po hodnicima se čuju nemački i ruski, povremeno engleski i hebrejski jezik. Skoro 25 godina, 108 jevrejskih zajednica u Nemačkoj integrišu desetine hiljada etničkih nemačkih Jevreja iz bivšeg Sovjetskog Saveza. U nekim mestima, zajednice su podeljene između „starosedelaca“ i „pridošlica“, između bogatih i socijalno ugroženih.

Liza iz Hamburga, koja je u Nemačku došla kao dete, na plenumu opisuje zašto je sada istupila iz jevrejske zajednice Hamburga: „Čak i posle 24 godine tamo me i dalje etiketiraju kao Ruskinju.“

Svojevrsna multikulturalnost u sali u kojoj se kongres održavao je nekako i delić savremene Evrope. Ipak, ovde Rusi i Ukrajinci i dalje mirno vode razgovor na nemačkom. Viktorija će možda u inostranstvo da studira, ili na neko vreme u Izrael – ali Nemačka ostaje njena domovina. Ona se pre svega oseća kao ponosna Evropljanka. Granice nestaju. I ona takođe, kao mnogi pre nje, napuštajući kongres, na vratima zahvaljuje policajcima.