1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

'Izgubio sam tlo pod nogama'

Oliver Sallet18. travnja 2015

Iako svi suosjećamo s obiteljima žrtava unesrećenog zrakoplova Germanwingsa, teško nam je zamisliti kako se oni osjećaju. Bernd Gans to zna - na njegovu žalost. On je prije šest godina izgubio kćer u avionu Air Francea.

https://p.dw.com/p/1F9vA
Brasilien Frankreich Absturz Air France AF 447 Flugzeugkatastrophe
Foto: dapd

Kada Bernd Gans danas vidi neki zrakoplov, uvijek pomisli na dan koji je potpuno promijenio njegov život. Njegova kćerka je iz Rio de Janeira letjela za Pariz, a tamo se trebala ukrcati u avion za München. On ju je došao dočekati na aerodromu i tek tamo, u hali dolaznih letova, saznao je strašnu istinu. Da je njegova kćerka mrtva. Da se njezin avion srušio nad Atlantikom.

"U tom trenutku izgubite tlo pod nogama. Nestane i posljednja trunka nade. Vaše dijete, koje vas zapravo treba naslijediti u životu, više nije tu. To prvo morate uopće prihvatiti."

Bernd Gans zapravo sve do danas ne može posve prihvatiti tu groznu činjenicu. Kod kuće, u gradiću Vaterstettenu na jugu Njemačke, osnovao je udrugu žrtava zrakoplovne nesreće. Angažirao je stručnjake da ispitaju tehničke okolnosti tog pada - to je bio njegov način da se uopće suoči sa svojom sudbinom.

Ipak, ako ništa drugo, iz te je katastrofe izvukao iskustva u suočavanju s takvim životnim užasom. To iskustvo i pomoć je u otvorenom pismu sada ponudio i obiteljima žrtava zrakoplova Germanwingsa: "Mislim da tu ima posve ljudski dragocjenih naputaka: dobro je da se jedna žena obrati drugoj ženi, jedna majka drugoj majci. Možete već pretpostaviti da se u takvim razgovorima razgovara o stvarima koje na druge načine nikada ne izađu na svjetlo dana."

Bernd Gans
Zapravo je čitav profesionalni život proveo s avionima - i onda je njegova kćer poginula u zrakoplovnoj nesreći.Foto: DW

Gorka ironija njegove profesionalne karijere

On svjedoči i da je suosjećanje nepoznatih ljudi vrlo važno, kao na primjer pogibija 16 učenika iz Halterna am See, čija je smrt izazvala suosjećanje javnosti u čitavom svijetu. Pomažu i reakcije političara, kao kad je kancelarka otputovala na mjesto udesa u francuskim Alpama: "Pomaže kada oni koji su pogođeni steknu osjećaj kako i čitava njihova domovina stoji uz njih u želji da se objasni taj slučaj. Kada vide da čak i druge države, ovdje je riječ o Francuskoj i Španjolskoj, imaju čvrstu volju da detaljno istraže što se dogodilo i da im pomognu."

Gotovo je apsurdno da je Bernd Gans čitav svoj profesionalni život bio vezan za avione: prije umirovljenja je bio menađer u industriji zrakoplova. Nikad nije prestao biti opčinjen letenjem, ali sada uvijek uz to lebdi i sjećanje na njegovu kćer. U svakom slučaju želi postići da njezina smrt ne bude uzaludna, jer je po svemu sudeći za taj udes zrakoplova tipa Airbus kompanije Air France uzrok bio tehnički nedostatak: loše konstruiran senzor visinomjera.

Oko njega se, u određenim okolnostima, mogao stvoriti leda i visinomjer je pilotima i računalu zrakoplova javljao krive podatke: "To znači da se uvijek iznova intenzivno moramo baviti tehničkim problemima aviona. Moramo se baviti svim udesima koji se stalno događaju. Naravno da se nadamo da ovo ili ono možemo promijeniti i time letenje učiniti sigurnijim."

Ta zadaća je svojevrsna terapija za Bernda Gansa. Zato će se uvijek boriti da zrakoplovne kompanije i proizvođači aviona nešto nauče iz katastrofa. Samo tako može barem nekako i samo donekle preboljeti gubitak svoje kćeri.