1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Istina je negde tamo?

26. jul 2010.

Lajt motiv kultne serije „Dosije Iks“ je mnoge naterao u razmišljanje. Da li postoji nešto „negde tamo“? Da li to „nešto“ redovno posećuje Zemlju ili milioni ljudi koji tvrde da su „nešto“ videli umišljaju i izmišljaju?

https://p.dw.com/p/OUV3
Materijalnih dokaza još uvek nema
Materijalnih dokaza još uvek nemaFoto: AP

Potpukovnik JNA u penziji Trifko Radeta je 1985. godine bio pitomac treće godine Vojne vazduhoplovne akademije u Zadru. Jednog lepog dana, bez oblačka na nebu, pitomci su, u sklopu obuke, poleteli iz Pule, svako u paru sa po jednim nastavnikom. Ušli su u zonu Krk – Rab što je i bio zadatak. I onda se desilo nešto što će potpukovnik Radeta pamtiti celog života:

„Primetio sam objekat koji je ličio na srebrnu cigaru. Nije svetleo – jednostavno je bio boje aluminijuma. Bio je na visini od 1.500 metara i nije se brzo kretao: možda oko 150 do 200 kilomatara na sat“, priča Radeta. „Odmah sam obavestio svog nastavnika koji je bio u drugoj kabini. On je okrenuo avion u poziciju da i sam može da osmotri. Osmotrio je, video je promumlao je da ne može da veruje šta se tu nalazi.“

Nastavnik je odmah uspostavio vezu sa kontrolom leta u Puli i pitao da li je još neka letilica u ovoj zoni. Međutim, dok su u Puli proveravali radar i uspostavljali vezu sa civilnim aerodromom Krk, srebrni objekat je povećao brzinu i za nekoliko sekundi nestao iz vidika. „Krenuo je brzinom koja je bila tri do četiri puta veća od naše brzine leta. Kretao se skoro brzinom zvuka, oko 900 kilometara na sat“, priseća se Radeta.

Potera za svetlošću

Neidentifikovani leteći objekat je napustio vazdušni prostor Jugoslavije kod Trsta, a kontrola leta iz Pule je samo konstatovala da radar nije uočio nijedan objekat. Trifko Radeta i njegov nastavnik nisu jedini koji su videli misterioznu letilicu. Međutim, ni Radeta ni ostali pitomci koji su tog dana bili u vazduhu nisu prepričavali ovaj događaj jer su se pribojavali mogućnosti da na redovnom lekarskom pregledu budu proglašeni ludim, čime bi ugrozili karijeru.

Fotografija koju je 1954. napravio 13-godišnji dečak u Velikoj Britaniji
Fotografija koju je 1954. napravio 13-godišnji dečak u Velikoj BritanijiFoto: picture-alliance/dpa

Dve godine kasnije, 1987, Trifko Radeta je već bio profesionalni pilot u elitnoj vojnoj eskadrili u Zadru. Tada je, kaže on, cela eskadrila na čelu sa komandantom Milanom Perićem u vazduhu imala blizak susret sa nečim, u najmanju ruku, neuobičajenim.

„Jurili smo jednu svetlost koja nas je na jednom zadatku presrela i bukvalno se igrala oko nas. Probali smo da stignemo tu svetlost da je oborimo, ali nismo uspeli. Učesnici te ‘potere’ su i danas živi. Nedavno sam pričao sa jednim kolegom koji mi je rekao da se seća toga“, kaže Radeta.

Ovaj drugi slučaj je, tvrdi potpukovnik, bio i zvanično notiran u zadarskoj kontroli leta. Međutim, ni tada piloti nisu o tome javno govorili. Trifko Radeta je tek nedavno izašao u javnost sa ovim tvrdnjama, a Dojče vele je prvi radio za koji govori o NLO-ima. Priznaje da ga sada ljudi gledaju sa dozom čuđenja i kaže da mnogi veruju da izmišlja priče zbog para.

Na sledećoj strani:

„Želim da verujem“

„Želim da verujem“

Neidentifikovani leteći objekat je samo ono što naziv kaže: Objekat ili svetlost na nebu čije poreklo ne možemo objasniti nijednim logičnim objašnjenjem. To, naravno, ne znači da se automatski radi o vanzemaljcima.

Objekat koji se vidi na fotografiji iz Australije prijavljen je kao NLO. Objašnjenje je bilo da je to u stvari ptica
Objekat koji se vidi na fotografiji iz Australije prijavljen je kao NLO. Objašnjenje je bilo da je to u stvari pticaFoto: CENAP-Archiv

Ovakve pojave datiraju još iz Antike i protežu se do današnjih dana. Izraz „tanjir“ prvi je upotrebio poljoprivrednik Džon Martin još 1878. godine pokušavajući za novine da objasni ono što je navodno video. Taj izraz se ubrzo odomaćio, a sve više ljudi je svedočilo o čudesnim pojavama na nebu. Recimo, 1909. godine su misteriozne letelice viđane iznad Britanije. Verovalo se da su to nemački špijunski cepelini – zašta nikada nije bilo dokaza. Tokom II Svetskog rata su svetleće lopte na nebu prijavljivali piloti i savezničkih i fašističkih aviona.

Nešto zvanično o NLO-ima je rečeno tek 1947. godine kada je američka vlada oformila prvu od brojnih komisija koje je trebalo da ispitaju pojave. Komisije i izveštaji su se ređali sve do sedamdesetih godina kada je donet zvanični zaključak: da misteriozne pojave na nebu nisu zapravo ništa drugo nego avioni, meteorološki baloni, prirodne pojave ili, jednostavno, optičke obmane.

Zašto se stvar zataškava?

Građani su tek tada zagrizli. U SAD i drugim zemljama osnivaju se brojna udruženja koja su aktivna i danas. Srbija je pre tri godine dobila svoje prvo udruženje sa nazivom „NLO Srbija“. Osnivač ovog društva Miroslav Kostić za Dojče vele govori da je još daleko trenutak kada će neko zvanično priznati da nas posećuju neke inteligentnije vrste.

„To je stvar koja se verovatno neće dokazati ni u narednih 50 godina mada uvek deluje kao da će se sutra sve objaviti. Ako neko bude objavljivao, očekuje se da to bude američka vlada jer najveća fama i vlada u SAD.“

Scena iz filma "Dan nezavisnosti"
Scena iz filma "Dan nezavisnosti"Foto: picture alliance/dpa

Istina, kaže Kostić, pravih materijalnih dokaza o vanzemaljskim posetama ili prisustvu na zemlji – nema. Sve se svodi na svedočenja, a brojna među njima dolaze od ljudi koji su radili za CIA ili NASA. Umesto svih velikih teorija zavere, Kostić vidi jednostavniji razlog što se prisustvo vanzemaljaca zataškava:

„Kada bi se danas objavilo da postoje neke vanzemaljske civilizacije koje redovno posećuju planetu Zemlju, sva pažnja svih ljudi bi bila usmerena samo ka tome. Ljudi ne bi odlazili na posao. Svet bi prestao da funkcioniše na način koji danas poznajemo“, kaže Kostić.

Na sledećoj strani

„Odsustvo dokaza nije dokaz odsustva“

„Odsustvo dokaza nije dokaz odsustva“

Miroslav tvrdi da je i sam video NLO kada je bio u osnovnoj školi. On i njegovi drugari su jedne noći primetili crvenu kuglu koja je velikom brzinom proletela nebom. Zato je i osnovao udruženje kome ljudi mogu da prijave ako vide slične pojave. Ufolozi u Srbiji se ne sreću sa klasičnim zataškavanjem koje se može videti u holivudskim filmovima, ali često ljudi koji prijave NLO bivaju ismejani:

Nemačka odavno ima Centar za prijavu NLO-a u Manhajmu
Nemačka odavno ima Centar za prijavu NLO-a u ManhajmuFoto: Werner Walter

„Mediji u većini slučajeva konsultuje recimo meteorološke stanice. Tamo im često kažu da su NLO-i gluposti, da je to u stvari Venera ili kineski balon sa svećom… Međutim, ako čovek na nebu vidi da objekti idu u formaciji ili prave oštre manevre, on prijavljuje NLO. Niko neće da prijavi NLO ako nije siguran i da bude ismejan bez razloga“, kaže Kostić.

Osim podsmeha, ima i drugih neprijatnosti. Recimo, „NLO Srbija“ je bila optuživana od strane nekih, kako Kostić kaže, „ekstremno-hrišćanskih internet grupa“ da „laže i obmanjuje srpski narod“ jer „Bog nije stvorio NLO“.

Kalendar Maja

Osim viđanja raznih letećih objekata, ovoj grupi su prijavljivani i ozbiljniji slučajevi. Kao ovaj koji se, navodno, desio jednom 54-godišnjaku iz Paraćina, kada je imao samo 4 godine. Događaj je ovako opisan na sajtu „NLO Srbije“:

Drevne Maje imale veze sa vanzemaljcima?
Drevne Maje imale veze sa vanzemaljcima?Foto: picture-alliance / dpa

Bio je sunčan dan. Dečak se igrao u dvorištu, kada je primetio da mu je nešto zaklonilo sunce. Iznad kuće je video veliki leteći objekat koji je isijavao nekoliko boja. Dečak se uplašio i pobegao u kuću. Kaže da bake nije trenutno bilo. Jako uplašen, sakrio se iza ulaznih vrata. Ubrzo su se u kući pojavili, kako on kaže: „Ljudi njegove visine“. Bili su u sivim odelima, a lica im nije video. Nije čuo glasove, ali je razumeo kada su mu saopštili da se ne plaši. Rekli su mu da ga neće uzeti sada. Nekom iglicom su ga uboli ispod zgloba šake i rekli mu da će doći po njega 24. decembra 2011. godine. Nakon toga su otišli. Na mestu uboda ima mali ožiljak koji je na sve načine pokušavao da skine, čak i ozledama, ali se on uvek vraćao.

„Čovek se plaši sledeće godine. On veruje da se to dogodilo i cela njegova porodica strepi sa njim. Nije mala stvar da verujete da će neko doći po vas“, kaže Kostić.

Inače, 24. decembar sledeće godine je jedan od mogućih završetaka kalendara drevnih Maja. Da li to uopšte ima neke veze sa vanzemaljcima? Za to tek nema nikakvih dokaza. Ali „odsustvo dokaza nije dokaz odsustva“, kako to kažu ufolozi širom sveta.

Autor: Nemanja Rujević

Odg. urednik: Saša Bojić