1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ispričaj mi jednu priču

23. april 2014.

I pre nego što ih je bilo, ljudi su voleli da pripovedaju priče. Danas je 23. april, Međunarodni dan knjige, a ljudi i danas u međusobnoj komunikaciji, usmeno prepričavaju priče i to igra važnu ulogu u njihovim životima.

https://p.dw.com/p/1BmQm
Symbolbild - Zuhörer
Foto: CC-BY-Günter Rubik

„Ispričaj mi neku priču!“ – rečenica je koju je svako od nas barem nekoliko put izgovorio pred bakom i dekom ili roditeljima, očekujući neku nesvakidašnju anegdotu. Prepričavanjem priča, bajki i raznih dogodovština, omogućava se dalje prenošenje iskustava, kao i ljudskih vrednosti. Matijas Martinez, osnivač Centra za istraživanje narativnog pripovedanja u Vupertalu, u usmenom iznošenju priča vidi početak gotovo svake kulture. „Sve zajednice imaju mitove o tome kako je sve počelo. To su priče koje su se prenosile narativno.“

Često se „od usta do usta“ prepričavalo više priča o istom događaju. Homerova Ilijada i Odiseja vekovima se usmeno prenosila sa generacije na generaciju, da bi tek u 8. veku bila konačno i zabeležena. U srednjem veku je kultura usmenog pripovedanja bila najrasprostanjenija. Pesnici su tada bili pripovedači, jer bi često poetski kitili priče i činili ih još atraktivnijim.

Buchcover Ich schenk Dir eine Geschichte
Poklanjam ti jednu pričuFoto: Timo Grubing

Početak kraja usmenog pripovedanja?

Tek u 18. veku su se priče radije čitale iz knjiga, mada je taj trend u nekim kulturama tek kasnije došao do izražaja. U Nemačkoj se taj rez osetio nakon Drugog svetskog rata. Priče iz naroda su zbog nacističke prošlosti i zloupotrebe istorijskih činjenica u vreme nacionalsocijalizma, postale nepopularne. Najozbiljniji udarac usmenom pripovedanju zadala je pojava radija i televizije.

Međutim, i danas, uprkos digitalizaciji i potpuno drugačijem protoku informacija, postoje profesionalni pripovedači. Jedan od njih je Mihel Cirk. On već 15 godina animira publiku svojim uzbudljivim pričama. „Najveći izazov je privući pažnju ljudi. To u današnje vreme nije nimalo lako, jer mnogi misle da se pripovedaju isključivo bajke, i da je to za decu“, priča Cirk u razgovoru za DW. Većina je oduševljena doživljajem koji se odigrava pred njihovim očima i pored činjenice da se ispred nalazi sasvim običan čovek koji pripoveda priču. Mnogi zanemaruju snagu mašte. Sve počinje nevericom, a završava velikim uzbuđenjem.

Za slušanje je potrebno izdvojiti vreme

Za razliku od ubrzane svakodnevice, pripovedanje je usporena forma umetničkog izražavanja. Više faktora utiče na krajnji efekat, prostor, trenutak, celokupna atmosfera. Pri tome, veoma je važno prepustiti se fantaziji. Tek tad se pripovedanja pretvaraju u jedinstveni doživljaj. Čitanje knjige ima drugu vrstu magije. U pripovedanju važnu ulogu igraju i mimika, gestikulacija i intonacija pripovedača.

Michel Zirk
Mihel Cirk u akcijiFoto: Achim Gress

Naratori unose dinamiku i interaktivnost u priču koju pripovedaju. „Atmosfera je prirodnija kada su ljud spontani, kada im ništa drugo ne odvlači pažnju“, dodaje Mihel Cirk. Moderni pripovedači retko se služe arhaičnim izrazima koji se mogu pronaći u mnogim pripovetkama. „Uzmimo na primer Grimove bajke. Zašto ne bih govorio jednostavnim jezikom, pominjući sve životinje, nazivajući ih onako kako to i u svetu odraslih činimo?“

Zvučne knjige“ – moderno pripovedanje

U Nemačkoj pripovedanje nije nikada u potpunosti iščezlo. Ono je samo dobilo moderniju formu. Krajem prošlog veka su zvučne knjige (kasete i kompakt-diskovi na kojim poznate ličnosti pripovedaju ili čitaju zanimljive priče) doživele neverovatnu popularnost. Vremenom su postale veoma raznovrsne. Neke su snimljene sa muzikom u pozadini, neke se mogu slušati uživo na Internetu. Nekada imaju i više glasova, poput radio drame.

U međuvremenu je nastao i festival priča na kojem se okupljaju i mladi i stari. Festival traje desetak dana, a dnevno ga poseti oko 2.000 ljudi. „U jednom takvom doživljaju slušanje preuzima primat. Nije važno šta vam je pred očima, mašta je ta koja stvara priču u vašoj glavi. Zato za pripovedanje obično kažemo da je bioskop u glavi“, kaže Paul Konrad, osnivač lajpciškog Letnjeg festivala radio-drame.

Hörspielsommer in Leipzig 2013
Letnji festival radio-drame u LajpciguFoto: Hörspielsommer e.V.

Sve je to deo pop-kulture i moderne umetničke forme, tvrde stručnjaci. „Granice između visoke umetnosti i pop-kulture polako nestaju“, objašnjava Matijas Martinez, navodeći primer „grafičkog romana“ kao nove forme umetničkog izražavanja u literaturi, koja je nekada bila bliska sa stripom. I u pripovedanju se više ne pribegava isključivo klasičnim pripovetkama. To mogu biti novinarski članci ili čak neke sudski spisi. „Pripovedanje bi se moglo nazvati fenomenom, koje prevazilazi granice književnosti, ali i osnovni vid komunikacije“, dodaje Martinez. Bez upuštanja u raspravu o tome kako će se priče pripovedati u budućnosti, jedno je sigurno – usmeno pripovedanje je prosto u ljudskoj prirodi.

Autori: Anabele Štefes / Jakov Leon
Odgovorni urednik: Ivan Đerković